Osebujnost intelektualne raskoši Hivzije Hasandedića moguće je dekodirati u svim njegovim objavljenim tekstovima. Iako je jezik kojim piše uglavnom jednostavan, dostupan i razumljiv najširim slojevima društva, percepcija njegove rečenice je snažna i osebujna. Toliko je slojevita da u podtekstu nužno tjera čitaoce za daljim saznanjima, u traganje za namjerno izostavljenim ili notiranim fusnotama.

Piše: Hasan Eminović

Februar 1941. godine. Mostar je bio grad ljudi svjesnih svojih prava i duboko vezanih za svoju vjeru. Tog mjeseca, u svjetlu presuda nekoliko sudova – Okružnog suda u Prizrenu, Apelacionog suda u Skoplju i Kasacionog suda u Beogradu – muslimani iz Mostara suočili su se s viješću koja je izazvala veliku zabrinutost. Sinan-pašina džamija u Prizrenu dosuđena je srpsko-pravoslavnoj crkvenoj općini, dok je Kršena džamija u Bitolju predana definitivno ohridsko-bitoljskoj eparhiji.