Piše: Hasan Eminović

Bilo je to davno, još prije svjetskog rata. Mehmed Dervos, mladić iz Stoca, odlučio je otići u Ameriku. Daleko od doma, želio je raditi i zaraditi koliko mu prilike dopuštaju.

Piše: Hasan Eminović

U Mostaru se dugo pamte ljudi po onome što su ostavili iza sebe. Neki po zdanjima, neki po riječima, a neki po dobroti. Među takvima je i Ahmed Bišćević, čovjek kojeg su mnogi zvali jednostavno – Ahmed-paša.

Piše: Hasan Eminović

Bio je četvrtak, 29. septembar 1932. godine. U Stocu je podnevna tišina bila tek načeta glasom mujezina s Careve džamije. Ezan se širio čaršijom, pozivao na namaz – a upravo u tom času, nakon kratke, ali teške bolesti, preselio je Hasan-efendija Mehmedbašić.

Piše: N. Pepić

Piše: Hasan Eminović

Glamoč je tada bio mali, tih i pomalo zaboravljen grad. Zabačen i daleko od svijeta, rijetko se spominjao u novinama, kao da se u njemu ništa važno ne događa. A ipak, ljeta 1934. godine, desilo se nešto što je narod zapamtio kao jedno od najvećih muslimanskih slavlja u svojoj povijesti.

Rahmetli Hivzija Hasandedić bio je svjestan nepobitne činjenice da se, iz različitih razloga, sve brže gube tragovi objekata, religije, kulture i privrede, što izravno dovodi do postepenog gubljenja vlastitog identiteta.