Piše: Kenan Ovčina
Po prirodi stvari, ljudi se (stalno) porede s drugima. Mjeri se društveni status, poštovanje koje se uživa i pažnja koja se na sebe privlači, te se zapažaju međusobne razlike. Nekima od nas potreba da se poredimo s drugima postaje najvažniji motiv u radu.
Za druge, ovo poređenje postaje uzrokom velike zavisti – osjećanja inferiornosti i frustracije (prema psihološkoj teoriji), što dovodi do prikrivenih napada i sabotaže. Niko ne priznaje da ga u postupanju vodi zavist. Zato je važno prepoznati rane i suptilne znakove iste – neumjerene pohvale, otvorena želja za prijateljstvom, vješto prikrivene sarkastične primjedbe, nezadovoljstvo zbog tuđeg uspjeha. Najčešće se javlja među saradnicima i u bliskim odnosima.
