TARIH DŽAMIJE NESUH-AGE VUČJAKA

U najstarije pisane spomenike Ljubuškog u osmanskom periodu mogu se svrstati poimenični porezni popis sandžaka vilajeta Hercegovine 1475/1477., dvije vakufname Ćejvan-ćehaje, sina Abdurahmana 1554. i 1558., tarih džamije Nesuh-age Vučjaka na Gradu 1558/1559. i njegova vakufnama 1564/1564. godine.

Piše: dr. Ekrem Tucaković

U historiji Bosne i Hercegovine Mostar sa širom okolinom je kroz duža razdoblja bivao središte i izvorište književnog života, mjesto rađanja ili okupljanja mnogih književnika. U novijoj historiji dovoljno se prisjetiti prvih decenija 20. stoljeća i književnika koji su rođeni ili jedan period djelovali u Mostaru: Aleksa Šantić, Svetozar Ćorović, Jovan Dučić, Osman Đikić, Osman Nuri Hadžić, Abdurezak Hifzi Bjelevac, Hamza Humo, Alija Nametak, Musa Ćazim Ćatić.

Piše: Hasan Eminović

U historiji svjetske književnosti rijetke su pojave da dva istaknuta pisca svoja književna djela oblikuju i ispisuju zajedno. U svim varijantama jugoslavenskog književnog stvaralaštva takav poduhvat, dosta uspješno, učinila su dvojica Mostaraca - Osman Nuri Hadžić i Ivan Milićević, koristeći se pseudonimom Osman-Aziz.

Mostarski haremi u vremenu devastacije 1878.-1992.

Za mostarske vakufe naročito je teško bilo vrijeme socijalističke Jugoslavije. U tom periodu porušeno je devet džamija, četiri mesdžida i svi objekti nekadašnjih mostarskih medresa osim Karađozbegove. Uništavanje mostarskih harema bila je planska i kontinuirana aktivnost socijalističke vlasti. Na taj način zatirao se bitan segment bošnjačke kulture, ali i najstarija historija ovog grada. Prema planovima socijalističkih urbanista, pojedini haremi potpuno su “zbrisani” i na njima su izgrađeni javni objekti kao što je željeznička stanica, zgrada Elektro-Hercegovine i zgrada GP Hercegovine. 

Piše: Nedim Hasić