Islamska zajednica je, pored toga što je vjerska institucija i primarno je upućena na muslimane, i organizacija koja u aktuelnom i historijskom ambijentu ima značajan potencijal i resurse da bude učesnik kvalitativnih promjena u društvu. Na kojim principima Islamska zajednica može ostvariti ovaj potencijal, a istovremeno ostati posvećena svojoj primarnoj misiji?

Sredinom februara, netom poslije usvajanja Rezolucije  Hrvatskog narodnog sabora (HNS-a), u kojoj je izgradnja zgrade Hrvatskog narodnog kazališta na lokalitetu nekadašnjeg Lakišića harema stavljena u vrh nacionalnih interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, hrvatski mediji u Mostaru objavili su vijest (16.2.2019.) klasičnog agit-prop tipa da Islamska zajednica na tom lokalitetu ne može graditi zgradu Islamskog kulturnog centra.

Piše: Ahmet Alibašić

Izjave pojedinih bošnjačkih političara i komentatora ovih dana problematiziraju vjerski (i nacionalni) identitet nemuslimana u političkom prostoru. Problematizira se ono što nemuslimani jesu, a ne ono što čine. Takvi stavovi mogli bi izazivati sumnju u mogućnost suživota, a možda i zabrinutost, koja generira nove podjele i druge ekskluzivizme. Dovoditi nemuslimane u takvo stanje ljudski je nedopustivo, politički autodestruktivno, a vjerski neopravdano.

Islamski centar Mostar

Nekadasnja linija razgranicenja kao linija pomirenja?