Osebujnost intelektualne raskoši Hivzije Hasandedića moguće je dekodirati u svim njegovim objavljenim tekstovima. Iako je jezik kojim piše uglavnom jednostavan, dostupan i razumljiv najširim slojevima društva, percepcija njegove rečenice je snažna i osebujna. Toliko je slojevita da u podtekstu nužno tjera čitaoce za daljim saznanjima, u traganje za namjerno izostavljenim ili notiranim fusnotama.
Piše: Dr. Jasmin Hodžić, naučni savjetnik na Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu
Na popisu starih stolačkih porodica nisu rijetkost prezimena koja u sebi nose i hadžijski epitet, kao što su porodice Hadžalić, Hadžibećiragić, Hadžiselimović, Hadžisalihović, Hadžiredžepović i druge.
Hivzija Hasandedić, Islamska misao, godina VII, br. 73, januar 1985. godine
Piše: Hasan Eminović
Februar 1941. godine. Mostar je bio grad ljudi svjesnih svojih prava i duboko vezanih za svoju vjeru. Tog mjeseca, u svjetlu presuda nekoliko sudova – Okružnog suda u Prizrenu, Apelacionog suda u Skoplju i Kasacionog suda u Beogradu – muslimani iz Mostara suočili su se s viješću koja je izazvala veliku zabrinutost. Sinan-pašina džamija u Prizrenu dosuđena je srpsko-pravoslavnoj crkvenoj općini, dok je Kršena džamija u Bitolju predana definitivno ohridsko-bitoljskoj eparhiji.
PUT VJERE I ODGOVORNOSTI
Muftija dr. Salem Dedović
Muftijstvo mostarsko, Mostar, 2025.
Piše: Hasan Eminović
Danas se sjećamo jednog od istinskih stubova mostarske zajednice – merh. Ibrahima ef. Ribice. Ovaj ugledni trgovac i veleobrtnik, koji je svoje mnogobrojne dobričiniteljske živote posvetio dobrobiti drugih, preminuo je nakon brutalnog napada, u svojoj 83. godini, u Državnoj bolnici u Mostaru. U hadži Memijinoj džamijia na Carini 1943, u sred rata, nekakv jaramazin navodno je htio opljačkati ga, a ustvari podgovoren je da ubije jednog od najuglednijih Bošnjaka u Mostaru. Njegova smrt duboko je pogodila mnoge neimućne, čije je živote olakšao, ali i cijelu zajednicu kojoj je nesebično služio.
