Zahvalu iskazujemo našem Gospodaru Allahu, dž.š., na milosti i neizbrojivim blagodatima koje nam dariva i u kojima uživamo. Neka su Njegovi blagoslovi i mir na poslanika Muhammeda, našeg učitelja i uzora u vjeri. Allaha molimo da budemo svjesni vrijednosti slobode, života, zdravlja i mira. Amin!
Draga braćo,
U danima velike vreline koja traje već izvjesno vrijeme ne samo u našoj zemlji već diljem svijeta, a što se odražava na sve segmente života na Zemlji, pred nas neminovno dolazi pitanje prirodnog resursa i blagodati vode. Voda je izvor života, od vode smo sve živo stvorili[1] ističe Kur'an. I na mnogo mjesta u časnom Kur'anu o vodi se govori, čime nam se skreće pažnju da na vodu treba gledati kao na iznimnu Allahovu blagodat kojom održavamo život, i koja nam osigurava da se hranimo plodovima koji rastu na Zemlji, ali i da nalazimo one u moru. I sve to zahvaljujući vodi.
وَأَنزَلْنَا مِنَ السَّمَاء مَاء بِقَدَرٍ فَأَسْكَنَّاهُ فِي الأَرْضِ وَإِنَّا عَلَى ذَهَابٍ بِهِ لَقَادِرُونَ
فَأَنشَأْنَا لَكُم بِهِ جَنَّاتٍ مِّن نَّخِيلٍ وَأَعْنَابٍ لَّكُمْ فِيهَا فَوَاكِهُ كَثِيرَةٌ وَمِنْهَا تَأْكُلُونَ
"I Mi s neba vodu s mjerom spuštamo, i na Zemlji je ustaljujemo – a moćni smo i da je odvedemo!
i njome dajemo da vam rastu vrtovi palmi i grožđa, u njima vi mnogo voća imate – i vi ga jedete."[2]
Ovaj kur'anski ajet suočava nas i sa mogućnošću da izvori vode mogu biti i premješteni; da ih nema više tamo gdje ih je u prošlosti bilo, da izvori presahnu, da se suočimo s nedostatkom pitke vode i one druge za upotrebu u poljoprivredi, voćarstvu...
Božiji poslanik, Muhammed, a.s., ukazivao je na blagodat vode, usmjeravajući svoje sljedbenike da je brižno čuvaju i u svim prilikama racionalno troše. Zabranio je da se rasipa s vodom čak i prilikom uzimanja abdesta, pa makar onaj koji abdesti to činio i pored sâme rijeke.
عن عبد الله بن عمرو رضي الله عنهما أنَّ النبي صلى الله عليه وآله وسلم مرَّ بسعدٍ وهو يتوضَّأ، فقال: مَا هَذَا السَّرَفُ يَا سَعْدُ؟! قال: أفي الوضوء سرف؟! قال: نَعَمْ، وَإِنْ كُنْتَ عَلَى نَهَرٍ جَارٍ
"Muhammed, a.s., je jednom naišao pored Sa'da, r.a., koji je uzimao abdest, pa mu je rekao: "Kakvo je to rasipanje, o Sa'de?", a on upita: "Zar se i prilikom abdesta može rasipati (voda)?". "Da, pa makar se nalazio pored rijeke koja teče", odgovorio je Poslanik, a.s.[3]
Naša zemlja, kao rijetko koja zemlja u svijetu, ima svoje vode, neprocjenjivo bogatstvo rijekā, jezerā, mnoštvo izvorā bistre, čiste i zdrave vode. Pa i pored toga porazni su podaci koliko uvozimo i pijemo tuđu vodu, iz susjedstva najčešće. Koliko naša ekonomija time gubi, a susjedna raste! Naš odnos, odn. nemar prema vodi općenito posebno dolazi do izražaja u segmentu zagađivanja rijeka, jezera, vodotoka. Poražavajuće djeluju prizori svih vrsta otpada koji se bezobzirno odlažu tamo gdje to zdravorazumski nikako se ne bi smjelo. Ekološke incidente imamo gotovo svaki dan na nekoj obali, blizu nekog izvora, tamo gdje bi čovjek trebao da nađe trenutke odmora i predaha. Zelene površine sa zelenilom i drvećem, kao pluća grada i svake zdrave životne sredine, nemilosrdno se umanjuju i zagađuju, jer se projektuju neke nove velike betonske građevine i zgrade... Koliko je to štetno i nezdravo dovoljno je dočekati ljeto u Mostaru pa se suočiti sa ovim ekstremnim vrućinama i temperaturama. A čovjek kao faktor svoj golemi udio ima u tome. Čovjek današnjice ne misli dugoročno, on vidi samo sebe, svoj interes, previđajući da će njegov grub odnos prema životnoj sredini koštati ga i zdravlja, i gubitka zdravog životnog i duhovnog ambijenta.
Draga braćo,
Priroda i zemlja na kojoj obitavamo i gradimo život na njoj su resursi i blaga kojima se trebamo posvetiti, s pažnjom i osjećajem pune odgovornosti; obrađujući zemlju, proizvodeći hranu, čuvajući prirodu od zagađivanja, otpadaka i svih drugih oblika uništavanja i propadanja. To je naša obaveza kao odgovornih Allahovih namjesnika na Zemlji, kojima je on stavio u dužnost da zemlju unapređuju, održavaju, kultiviraju, proizvode na njoj plodove života – svoju hranu.
Svima su nam potrebni čist zrak, izvori pitke vode, čiste rijeke, bogate šume i zdrava životna okolina. To su faktori zdravlja, napretka i kvalitetnog života na zemlji općenito.
Trebamo svi biti posvećeni čuvanju i afirmiranju tih vrijednosti. Njih nam je Allah poklonio ali one nisu nepotrošne, mogu biti iscrpljene, ugrožene i narušene. Onda smo na gubitku svi.
Voda, zelene površine, travnjaci, parkovi i šume su naši životni resursi, izvori zdravlja i opskrbe i mjesta gdje tražimo mir, ugodu i relaksaciju. Život u prenapućenim gradovima i naseljima traži neki kutak gdje će čovjek pronaći svoj smiraj. Priroda i zemlja koju je Dragi Allah dao da se kultivira najbolja su mjesta za to.
Danas ćemo poslije farza prema uputi našeg reisu-l-uleme proučiti kišnu dovu, moleći od Svemilosnog Gospodara da nam se smiluje, olakša stanje na zemlji, svim živim bićima i prirodi samoj, kroz spuštanje blagorodne kiše.
Svevišnji Allahu Ti nam budi Milostiv, olakšaj naše stanje, daj nam snage da se popravljamo i budemo ustrajni u činjenju dobra! Amin.
[1] Kur’an, El-Enbijāʼ, 30.
[2] Kur’an, El-Muʻminūn, 18-19.
[3] https://dorar.net/h/t8LnSGuw
Muftija mostarski dr. Salem-ef. Dedović
Karađoz-begova džamija, 9. muharrem 1447. h.g. / 4. juli 2025. godine
