Budući reisul-ulema treba biti uz ljude izložene nepravdi širom Bosne i Hercegovine, a probleme u Mostaru, Hercegovini i entitetu RS učiniti zajedničkom brigom cijele Islamske zajednice, poručio je bivši gradonačelnik Mostara i privrednik Safet Oručević.
Gostujući u programu Radija BIR posvećenom izboru za reisul-ulemu, Oručević je naveo kako smatra da se jedinstvo potvrđuje spremnošću da se prepoznaju teškoće ljudi u svim dijelovima zemlje i da se na njih zajednički reagira.
Od vjerskog poglavara očekuje međureligijski dijalog, javno suprotstavljanje nepravdi i odnos povjerenja i s onim građanima koji ne učestvuju redovno u džamijskom životu.
U emisiji koju je vodila i uredila Nadira Hurem, Oručević je govorio i o položaju ljudi u Hercegovini i entitetu RS, zaštiti vakufa te ulozi mreže džemata i imama u prepoznavanju problema koji ostaju izvan pažnje političkih predstavnika.
Hercegovinu razumjeti kroz život njenih ljudi
Oštro je upozorio na posljedice politika i praksi koje, prema njegovoj ocjeni, ugrožavaju ravnopravnost i dostojanstvo ljudi u Hercegovini. Položaj ovog dijela naše zemlje povezao je s budućnošću Bosne i Hercegovine u cjelini, insistirajući da se tamošnji problemi ne posmatraju kao udaljena lokalna pitanja.
– Ko god bude budući reis, treba da zna da nema Bosne i Hercegovine bez Hercegovine. I ukoliko se nastavi pogrešna politika u Hercegovini i dozvoli da dominira ovaj aparthejd, nepravda, nezakonitosti i bezobrazluk, izgubit ćemo cijelu Hercegovinu i ostat će samo jedna enklava koja se zove Bosna. A takva zemlja nema budućnost – kazao je Oručević.
Ulogu reisul-uleme vidi u neposrednom kontaktu s ljudima i razgovoru s vjerskim predstavnicima na svim nivoima.
– On ne treba da se bavi politikom, on treba da vodi međureligijski dijalog na svim nivoima, da se spusti do čovjeka u svaki dio i Republike Srpske i Hercegovine i Bosne, da se razgovara s ljudima, sa vjerskim službenicima i da se afirmiše svaki dobar potez i podigne glas protiv svega lošeg urađenog prema bilo kome, na pošten i ravnopravan način – kazao je Oručević.
Smatra da Islamska zajednica, zahvaljujući prisustvu u džematima, može prepoznati i ono što političke institucije ne uočavaju.
– Svi problemi koji nas tište, nekad koje ne vide, ne sondiraju, ne dokuče političari ni lokalni ni na najvišem nivou, moraju prepoznavati ljudi u islamskoj zajednici i mora čelnik islamske zajednice živjeti s tim čovjekom. Ako si ti dobar i ako tebe voli narod i ako poštuje i vidi da živi s njim, onda će te sigurno poštovati na međunarodnom planu i na svakom drugom planu i međunarodnoj zajednici i svi oni sa kojima razgovaramo – kazao je.
Zaštita vakufske imovine među prioritetima
Posebno je izdvojio brigu o vakufskoj imovini, njenu zaštitu i transparentno upravljanje. Nezadovoljstvo je izrazio zbog dugotrajnog čekanja na rješavanje pitanja koja se tiču odnosa države prema Islamskoj zajednici i pravnog uređivanja zaštite njene imovine.
– Briga za vakufsku imovinu, zaštita vakufske imovine, donošenje zakonske regulative vezane za to, koja se godinama čeka, kao što se godinama čeka i uređenje odnosa države i Islamske zajednice – u prošlosti su se smjenjivale sve garniture, niko to nije završio. To je za mene šok i neprihvatljivo – rekao je Oručević.
U tom kontekstu govorio je i o problemima u Mostaru, naglašavajući da sporovi povezani s haremom i dugogodišnjim uskraćivanjem prava trebaju imati pažnju cijele Zajednice.
– Ne može ovo što se događa u Mostaru biti samo problem Mostara: tamo dole neko nešto gradi, tamo dole neki harem su uzeli, ne daju harem 20 godina, 30 godina. To je problem cijele Zajednice. Kad je u Banjoj Luci problem, problem mora da bude svakog imama na teritoriji i taj dan da se to govori u svakoj džamiji i u društvima u cijeloj državi. Svaki problem je naš problem. Tako se čuva jedinstvo ovog naroda i tako se čuva budućnost ovog naroda, koji treba da zna šta mu se događa – poručio je Oručević.
Očekivanja od budućeg reisul-uleme
Islamska zajednica jedna je od institucija koja je najbliža narodu, smatra Oručević, te dodaje kako tu bliskost treba koristiti kako bi što neposrednije prepoznavala njihove potrebe i probleme.
Uloga reisul-uleme, prema tome, ne bi trebala biti svedena samo na institucionalno rukovođenje, nego podrazumijevati stalnu povezanost s ljudima i stvaranje osjećaja da u Zajednici imaju adresu kojoj se mogu obratiti i od koje mogu očekivati konkretno djelovanje.
Oručević ističe kako takav pristup ne bi smio biti ograničen samo na ljude koji redovno prakticiraju vjeru i dolaze u džamiju.
Islamska zajednica i njen poglavar trebaju imati otvoren odnos prema znatno širem krugu ljudi, uključujući one koji svoju pripadnost vjeri osjećaju i žive na drugačiji način, iako možda nisu neposredno uključeni u džematski život.
– On mora da se obraća svakom Bošnjaku, svakom građaninu, bez obzira na to da li on nekad ide ili ne ide u džamiju. I njemu se obraća i on mora da ima povjerenje u svog poglavara bez obzira što ne ide u džamiju – poručio je Oručević.
