Danas je u Čuhovićima, kao dio manifestacije Medžlisa Islamske zajednice Konjic “Dani tradicionalnih mevluda 2024.” održan mevludski program.
Program je održan u dvorištu džamije u Čuhovićima s početkom u 11:30 h, a počeo je učenjem Jasina za duše šehida Bosne i Hercegovine i džemata Čuhovići kojima je prije nekoliko dana podignuto i šehidsko spomen obilježje.
Mevlud su učili imami Medžlisa IZ Konjic i hor “Ihsan” Medžlisa IZ Konjic.
Na početku programa okupljenim vjernicima se obratio glavni imam MIZ Konjic Refik ef. Delić. Refik efendija je na početku svog obraćanja kazao:
„Proučen je Jasin-i-šerif pred duše šehida Bosne i Hercegovine, s posebnim spomenom na šehide Čuhovića. Šehidsko spomen obilježje izgrađeno je kao podsjetnik da je za ovu našu slobodu dat život i podsjetnik da nam ni slobodu ni ništa drugo nije dato nako nego se trebalo boriti i izboriti za nju.“
Govoreći o mevludskoj svečanosti istakao je:
„Drago mi je da tradicija mevluda traje. Oni su naša veza sa prošlošću ali i svjetionici budućnosti. Podsjećaju nas na našu potrebu za duhovnošću za zajedništvom na našu vezi s toprakom“
Izrazio je zadovoljstvo što je na mevludskoj svečanosti uvaženi muftija mostarski dr. Salem ef. Dedović „muftija naše Hercegovine sa sjedištem u Mostaru“, kako je naglasio Refik ef.
Poselamio je i glavnog imama MIZ Mostar, sve kolege imame iz više medžlisa koji su prisustvovali mevludskom programu, članice hora MIZ Konjic „Ihsan“, gradonačelnika Konjica Osmana Ćatića te drugim predstavnicima društvenog i političkog života koji su se okupili na mevludskoj svečanosti.
Na kraju svog obraćanja obavijestio je džematlije da će odmah nakon mevludskog programa uslijediti početak radova na rekonstrukciji džamije u Čuhovićima koja je izgrađena 1930. Čestitao je građevinskom odboru koji vodi akciju na rekonstrukciji džamije na zalaganju i agilnosti.
Molim Boga dragoga da spusti milost na naš skup! – kazao je Refik ef. na kraju svog obraćanja
Predavanje je održao muftija mostarski dr. Salem ef. Dedović.
On je u svom nadahnutom obraćanju govorio o potrebi i važnosti te duhovnoj i svakoj drugoj dimenziji mevludskih okupljanja.
Mevlud je izraz naše kulture i tradicije
Mevlud je izraz ne samo duhovno-vjerska manifestacija nego i izraz naše kulture i tradicije. Drago mi je da vidim naše majke i sestre u narodnoj nošnji. To je dio nas, našeg višestoljetnog postojanja, našeg identiteta i simbol našeg života kakav je bio nekad ovdje. I to nam treba da vidimo i znamo da pamtimo i sjećamo se. Danas je vrijeme modernih komunikacija kada se autom asfaltnim putem dolazi do Čuhovića, ali trebamo pamtiti i vrijeme kada se dolazilo na konjima i pješke. Mevlud je i socijalno društveni izraz jer smo se okupili da se vidimo. U vremenu kada su ljudi otuđeni i daleko jedni od drugih što nije dobro. Trebamo biti blizu jer nas tako uči Poslanik. Mevlud je dobra prilika da se skupimo vidimo, gledamo, osmotrimo. Ćehre našeg naroda su plemenite, a neće se oplemenjivat ako se ne budemo gledali, jedni u druge i osjećali jedni druge. U tome je velika radost, velika blagodat, velika sreća. Zato jesu naši mevludi vanredno važne manifestacije u našoj vjeri i u našoj društvenosti. Oni nam govore „vi ste jedan narod i jedna zajednica. I jesmo. Pripadamo pod jedno jedinstveno obilježje našeg naroda, ove naše džamije, ovog našeg običaja, ovog našeg mjesta. Komotno nam je svima ovde. I treba da je komotno i našem srcu i duši . A vidimo da se ljudi na zemlji ponašaju ko da je zemlja tijesna. Prostranstvo Božije koje nam je dao je veliko i dostatno za svakog…” – kazao je muftija mostarski.
Osvrćući se na situaciju u Hercegovini muftija je kazao:
I kad pišemo treba da pišemo tako da je tijesno riječima ali široko mislima. Mi tako pišemo i tako nastupamo u našoj borbi za dostojanstvo našeg naroda u Mostaru i Hercegovini. Ne vrijeđamo nikoga, ničije pravo ne dovodimo u pitanje, ali vidimo da moramo insistirati na tome da naše pravo nije na stepenici i deredži na kojoj bi trebalo biti. Mi nećemo posustajati u ukazivanju na to koliko god graonačelnik grada Mostara nama spočitavao da dižemo nacionalne i međuvjerske tenzije. Mi u Hercegovini nemamo osim jednog gradonačelnika, to je gradonačelnik Konjica gospodin Ćatić. Hercegovina i Bošnjaci imaju samo jednog gradonačelnika. Malo je to. Domaćim Konjica je domaćin ovog grada, domaćin ove regije. Kroz ovo vrijeme je pokazao da je postavio Konjic na regionalnu mapu svijeta. Otvorio je Konjic. Ja kao muftija ovdje, ispred ovog naroda ti želim čestitati. Vidim to i vidim promjene i procese koji se dešavaju. Čestitam i tebi i ovom narodu i što nam je lakše doći u Čuhoviće, i što će nam biti lakše doći do Lukomira…
Mi nećemo da budemo ničiji kusur
Mi nećemo da budemo ničiji kusur u Hercegovini. Mi to nikad nismo bili i nismo mi to zaslužili i neka svaka politika koja pravi kompromis u Hercegovini na naš račun zna da će propasti. Mi možemo samo naprijed jer sve ostale opcije smo iscrpili. Nama treba jedan pravac, jasan pravac i put. Put zajedništva. Put koji će nas okupiti. Mi imamo ljude za to. Ne trebaju nam podozrivljvosti. Ono što činimo trebamo da radimo radi Boga Uzvišenog, za nas sve. – kazao je uvaženi muftija.
Vjera je iskrenost
Muftija mostarski je u nastavku svog obraćanja ukazao na hadis Poslanika, a.s., koji je kazao ashabima „Vjera je iskrenost“
„Ta iskrenost ogleda se u iskrenosti prema Allahu dželešanuhu, iskrenosti prema Kur’anu, Božijem poslaniku, a.s., prema našim prvacima i iskrenost među se među muslimanima. Živi primjer i živa praksa Poslanikova treba da nam bude uzor. Da nam djela budu način iskazivanja i pokazivanja, a ne samo riječi, jer šta s riječima ako se ne pretoče u djela. Sve nas ne to naučio Poslanik. Svako od nas ima zadatak. Nemoj emanet iznevjeriti. Svak je odgovoran za svoju obavezu.
Informišući vjernike o borbi za Lakišića harem u Mostaru muftija mostarski je kazao: Branim dostojanstvo Bošnjaka, branim multietnički Mostar i branim vakuf.
Na kraju svog obraćanja muftija mostarski je poručio:
Otvorimo svoja srca jedni drugima, neka nam bude široko u dušama, neka nas oplemenjuje naša vjera, naš moral, naše lice. To će bit prepoznate i ovdje i svugdje u svijetu. To je naša najveća snaga. Naš moral, naša istrajnost, naša ispravnost, naša neokaljanost i u najtežim vremenima kad se branila ova domovina, njena čast, njeno dostojanstvo. Nas je spasio taj moral, ta čestitost, ta ispravnost, taj ispravni put, taj ispravni hod. U tom smislu smo prepoznati nadaleko i mnogo šire. Treba živjeti to i prenijeti na generacije koje nas nasljeđuju.