Nažalost, sudeći prema posljednjim javnim istupima aktuelnog mostarskog gradonačelnika, za Marija Kordića, izgleda, ne postoji Mostar prije 1993. godine. Zato po njemu u Mostaru nema mjesta ni za Lakišića  harem, ni za harem Kantarevac, kao ni za sve druge vakufske lokalitete koji svjedoče o nekadašnjem Mostaru, a nalaze se zapadno od rijeke Neretve.

Kordić bi nas uvjeravao da se Lakišića harem “ne može ni u kakvom kontekstu dovesti u vezu sa Islamskom zajednicom”!? Svim dobronamjernim ljudima je kristalno jasno da preostali sakralni prostor vakufskog lokaliteta Lakišića harema, koji je nekada zauzimao površinu od 19 dunuma, po svim civilizacijskim načelima i pravilima mora biti vraćen Islamskoj zajednici.  Nažalost, činjenica je da svih ovih godina ni skeletni ostaci nisu bili prepreka projektima hegemonije, zatiranja historije i ovladavanja Centralnom zonom Grada Mostara.

Kordić se čak odvažio Islamskoj zajednici spočitavati tenzije i “neprimjerene” istupe, nakon što je u za njega “primjerenom” nastupu na 43. sjednici, Gradskog vijeća Grada Mostara u vezi sa zahtjevima Islamske zajednice u Mostaru o izgradnji zgrade Interkulturnog centra "Mevlana" na lokalitetu Lakišića harema na inicijativu predsjednika kluba "Koalicije za Mostar" rekao da sadrži “masu neistina, laži, podmetanja, podvala i gluposti”.

Za njega je „glupost” inicijativa da se zahtjev Islamske zajednice proslijedi Komisiji za davanje stručne ocjene na postupanje zbog nepostojanja Regulacionog plana (kao što je to ranije više puta učinjeno) nakon što je, u potpunosti, kao Gradonačelnik, izvršni organ, ignorisao Odluku o pristupanju izradi Regulacionog plana Centar I Gradsko područje Grad Broj: 01-02-1020/23, koju je Gradsko vijeće grada Mostara usvojilo 31. augusta prošle godine, a kojom je rok za izradu Regulacionog plana bio 31.5.2024. godine.

Očigledno je da hrvatska politika u Mostaru ne želi donijeti Regulacioni plan jer bi u njemu svoje mjesto morao naći i Interkulturni centar “Mevlana”, kao što svima postaje jasno da je jedini uvjet koji “Mevlana” ne ispunjava što u svom nazivu ne nosi prefiks hrvatski.

Međutim, mi smo ponosni što ćemo, ako Bog da, izgradnjom ovog centra sačuvati interkulutrni i multietnički karakter grada, kakav je oduvijek bio, na dobrobit svih građana Mostara.

Pomno ćemo pratiti, a i pozivamo cjelokupnu javnost, da prati sudski proces u okviru kojeg bi se konačno, u pravnim okvirima, trebalo osvijetliti pitanje nelegalne gradnje u Centralnoj zoni Mostara, zaključeni famozni “Ugovor o ortakluku” između tada već nepostojeće (Hrvatske) Opštine Mostar sa pečatom tzv. HR HB i Hrvatskog narodnog Kazališta, suprotno Ustavu FBIH, Rimskom sporazumu i Prijelaznom Statutu Grada Mostara iz februara 1996. godine. Očekujemo da će se razotkriti brojne dokumentovane nezakonite radnje, koje je aktuelni gradonačelnik pokušao sakriti postavljanjem svog urbanističko-građevinskog inspektora.

Konačno je vrijeme i u interesu je svih građana ovog Grada i međunarodnih aktera i prijatelja koji su u prošlosti napravili brojne previde na tom lokalitetu, da se nelegalne radnje, kako ih je i OHR okarakterisao u pismu Sira Martina Garroda 14. januara 1997. godine, zaustave i da se nepravda ispravi.

Pravdu ćemo tražiti na svim dostupnim državnim i međunarodnim sudskim instancama, a ovih dana iz štampe izlazi i nova knjiga o Lakišića haremu i Interkulturnom centru “Mevlana” na engleskom jeziku, kako bi međunarodni prijatelji i cjelokupna svjetska javnost bila detaljno upoznata o diskriminaciji Islamske zajednice u Gradu Mostaru.

“Mevlana” će se sasvim sigurno graditi i izroniti za one koji ga vole, a mnogo je takvih dobronamjernih građana svih nacionalnosti u Mostaru. Neće Mario Kordić odlučivati o mjeri naših prava u ovom Gradu i samostalno procjenjivati šta je dovoljno muslimanima Bošnjacima – građanima uvijek otvorenog Mostara.