U Mostaru je u organizaciji Udruženja dobitnika najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan, Islamske zajednice, Udruženja antifašista i boraca Narodno oslobodilačkog rata i Udruženja logoraša Mostar nizom programa pod zajedničkim imeniteljem „Vjerni slobodi-vjerni domovini“ u nedjelju obilježen 9. maj – datum sa višeslojnim značajem za grad Mostar i za cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Deveti maj se u Mostaru obilježava kao Dan pobjede nad fašizmom, Dan zlatnih ljiljana i Dan logoraša. Devetog maja 1993. godine, kada se cijeli svijet spremao da svečano obilježi Dan pobjede nad fašizmom, u Mostaru se desila otvorena agresija Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća odbrane na grad, u kojoj je nastalo razaranje i otvoreni lov na ljude.
U metaforičnom izrazu moglo bi se kazati da je cijela Hercegovina osim jednog manjeg dijela na istočnoj obali Neretve tog devetog maja 1993. godine pretvorena u koncentracioni logor. U toj agresiji su zarobljeni i vojnici Armije Republike Bosne i Hercegovine koji su se zatekli u napadnutoj Komandi 4. korpusa u zgradi Vranice. Svi su zarobljeni i svirepo likvidirani. Deveti maj je za Mostarce dan ponosa, dan boli, dan neizbrisivog sjećanja, prkosa ali i ljubavi.
Nakon posjete Partizanskom groblju, skoka bez aplauza i bacanja cvijeća sa Starog mosta u Neretvu za sve žrtve fašizma, centralni program obilježavanja devetog maja upriličen je u Centru za kulturu Grada Mostara. Heroja Mostara svake godine Mostarci se sjete i učenjem Ja-sina i hatma dove na mostarskim šehitlucima. Tako je bilo i ovog puta.
Nakon učenja Kur'ana dovu je proučio Mostarski muftija mr. Salem-ef. Dedović. U dovi je pored uobičajenih molitvi Svevišnjem Gospodaru za mir, dostojanstven život svih građana Mostara akcentirao i potrebu njegovanja osjećaja patriotizma i ljubavi prema Bosni i Hercegovini.
„Gospodaru naš, danas se u našim dovama sjećamo onih koji su svoje živote položili u odbrani ovoga grada, onih koji su pali u zatočeništvo pa mučki poubijani i onih koji su na pravdi Boga, samo za to što su bili drugoga imena i druge vjere, odvođeni u koncentracijske logore da tamo pate, daleko od svojih najrođenijih. Poniženi i bijedni. Mi znamo, Gospodaru, da nema pune pravde bez Tvoje pravde, ali su zemaljska istina i pravda sagledani sudskim očima i presudama Pravda i Istina. Oni su ispisani krvlju onih kojih nema i koji su propatili puno da bi ovaj grad ostao pravičan i otvoren za sve narode i kulture“, u proučenoj dovi šehidima pored ostalog naglasio je muftija Dedović.
