Allahova milost je ključ našeg uspjeha, spasa i napretka. Bez Njegove milosti, mi, ova krhka, slabašna ljudska bića, ne bismo mogli iznijeti pred nas postavljenu ovozemaljsku zadaću. Stoga nam valja domišljati puteve kojima se prikučujemo u okrilje Allahove milosti , Njegove zaštite i podrške. Ne možemo, draga braćo, dostići tu časnu deredžu i vrijednost, ukoliko ne budemo  dovoljno činili da unutar naših međuljudskih odnosa i života bude milosti, razumjevanja, podrške, ljubavi, ljjudskosti, htijenja i iskrenosti. Milosti Božijoj možemo se nadati preko zemaljskih puteva milosti koji se ogledaju u našem lijepom ophođenju i vladanju, razumjevanju i podršci koju iskazujemo i manifestiramo jedni prema drugima, iskrenosti u riječima i djelima što treba krasiti naše među muslimanske odnose. To su sigurni i zagarantirani putevi da će nam se Božija milost ukazati, da ćemo je imati, da će nas ona pratiti u poslu i u životu.

Allah nam to potvrđuje svojom čvrstom porukom:

إِنَّ رَحْمَتَ اللَّهِ قَرِيبٌ مِّنَ الْمُحْسِنِينَ

„Doista je Allahova milost blizu i uz one  koji čine dobročinstva“ (El-Araf, 56.)

A Poslanik Muhammed, a.s. je rekao:

: ( إنه من لا يَرحم، لا يُرحم) متفق عليه

„Ko nema samilosti prema ljudima, nema ni Allah samilosti prema njemu.“

Draga braćo, post je vrhunsko dobročinstvo, djelo iznad svih drugih djela, čisto i iskreno, bez mogućnosti licemjerstva i pretvaranja u njemu. Zato nam Uzvišeni Allah poručuje:

„Svako djelo dobročinstva pripada čovjeku, ali Post je moj, i Ja ću za njega posebnu nagradu prirediti“.

Post je najbolja staza kojom se dolazi do spoznaje šta je to ustvari  vjera:  a ona nije ništa drugo doli biti strpljivo pokoran i predan Allahu i strpljiv i dosljedan biti u klonjenju od grijeha!

الصِّيَامُ جُنَّةٌ وَهُوَ حِصْنٌ مِنْ حُصُونِ الْمُؤْمِنِ

„Post je štit, i jedna je od jakih utvrda kojima se čuva iman vjernika“ (Taberani)

Post u nama razvija pravi i izoštren osjećaj za vrijednosti i  blagodati koje su nam poklonjene. Koje su konstanta u našim životima, a kojih često nismo jako svjesni, i na kojima dovoljno i srčano ne zahvaljujemo. Vrijednost blagodati spoznamo tek onda kada ih izgubimo ili kada nam budu uskraćenre: pa tako vrijednost zdravlja spoznamo tek u bolesti, vrijednost slobodnog vremena tek u vremenu opće zauzetosti i današnjeg prebrzog ritma i tempa života, vrijednost mladosti i snage, tek u starosti i stanju nemoći, vrijednost imetka i novca, tek u kušnji neimaštine, vrijednost života uopće tek kada se treba rastati s Ovim svijetom!

Naš post ima jedinstveni humani i socijalni aspekt, jer nas sve objedinjuje bez obzira na funkcije, pozicije, ugled, moć i imetak, u obavezi da svi odreda moramo apstinirati od hrane, jela, pića, tjelesnih uživanja i svega drugoga što je postom propisano. To onda stvara kod nas jasan osjećaj i čist pregled da razumijemo one koji su tokom godine ili tokom svog čitavog života u poziciji da nemaju, da traže, da mole, da očekuju, da su upućeni na nekoga. Baš kao što smo svi mi postači upućeni na Božiju milost i njegovu nafaku i zemaljske darove. Ramazan bi trebao da u nama probudi ta plemenita osjećanja i solidarne poglede prema našoj braći i sestrama koji nemaju i koji trebaju pomoć!

Draga braćo,

Mala i jednostavna djela životčine vrijednim i lijepim. Moramo cijeniti vrijednost života, jednoga života koji se živi, kratkoće vremena koje imamo na raspolaganju i koje se više nikada neće vratiti. Protokom sakoga dana našeg života, iscurio je jedan dio našeg zemaljskog postojanja. Prolaskom mubarek mjeseca ramazana odlazi nepovratno vrijednost jednog svetog i blagoslovljenog vremena u našim životima. Ko zna hoće li biti sudbine da dočekamo drugi?! Naše vrijeme je ovo danas, ovo koje imamo i koje živimo danas, a životne prilike su nekad nam nasmiješene, a drugi put namrštene. Stoga tu nema odugovlačenja i iščekivanja, moje i tvoje danas je tu, pred nama i u nama, naša duša u nama, i do nas je hoćemo li činiti da bude više lijepog ophođenja i pažnje među nama, hoće li biti više aktivnog sudjelovanja u javnom i općem dobru, hoće li biti težnje da u našim kućama, porodicama i džematima bude više reda, rada, vjerske živosti i aktivizma!

Vrijeme ne smije biti protiv nas, mi treba da nađemo mjeru vremenu tako da mi gospodarimo njime, a ne ono nama! Isto tako je i s dunjalukom našim, cjelokupnim!

Bože, Ti si moj Gospodar!Nema drugog boga osim Tebe! Ti si mene stvorio i ja sam Tvoj rob. Ja nastojim da budem ustrajan na onoj riječi i obećanju koje sam Ti dao. Utječem se Tebi od zla svojih djela. Priznajem Tvoje blagodati i nimete koje si mi dao. Priznajem pred Tobom grijehe svoje. Pa, ja Rabbi, Ti meni moje grijehe oprosti, jer grijehe niko ne može oprostiti, osim Ti.“ Amin!