Biti muftija mostarski već dugo vremena nije samo pitanje tumačenja i reprezentiranja islama, nego vršenje ove časne i kompleksne dužnosti zadire i u egzistencijalna pitanja muslimana Bošnjaka, prije svega njihovog fizičkog opstanka, slobodnog duhovnog, političkog, ekonomskog i kulturnog razvoja. Tako je bilo od vakta muftije Karabega, muftije Džabića, u vremenu odbrane od agresije 1992. -1995. godine i važne uloge muftije Smajkića. Aktuelno vrijeme nimalo nije lahko, jer bitna pitanja opstanka Bošnjaka u Hercegovini još uvijek su otvorena i, reklo bi se, njišu se kao na klatnu. Pored mubarek mjeseca ramazana i ova su pitanja povodi za razgovor sa muftijom mostarskim mr. Salemom ef. Dedovićem.

Razgovarao: Ekrem Tucaković

Preporod: Kako očekujete da će proteći ramazan na području Muftijstva mostarskog?

Dedović: Nadamo se, ako Bog da, u atmosferi lijepih duhovnih sadržaja, topline i mira, povezivanja i zbližavanja među ovdašnjim vjernicima, intenziviranja posjeta svim mjestima gdje se organizuje  vjerski i kulturni život naše Zajednice u ramazanu, a napose onim rubnim i udaljenim tačkama na vrlo razuđenom prostoru golemog Mostarskog muftijstva. Ramazan unosi nadu i vjeru da, iako u nekom skromnijem kapacitetu, ipak se tamo oživljava  i uzdiže vjerski život, što je nama izuzetno dragocjeno saznanje, da u ljudima postoji čvrsto opredjeljenje da nisu niti zapostavili, a iznad svega odustali od obnove vjerskog i uopće društvenog života u tim sredinama.

Preporod: Da li je moguće organizirati ramazanske sadržaje u udaljenim povratničkim selima sa veoma malim brojem povratnika?

Dedović: Naravno da je to veliki izazov pred našim imamima i džematima u kojima je takva situacija, stoga smo mi inicirali neku vrstu podrške i bratimljenja s tim džematima, što se ogleda i u organizovanju zajedničkih iftara od strane džemata iz unutrašnjosti, ali i posjeta mladih volontera iz naše Zajednice koji su prepoznali našu preporuku da trebaju pohoditi cijeli prostor Hercegovine, odnosno Muftijstva, gdje se nalaze značajni spomenici kulturno – historijskog značaja i bogato prirodno nasljeđe naše zemlje, te vakufska baština i resursi, što mladim osobama nije poznato, jer u ovakvom administrativnom uređenju zemlje, nedovoljno se potiče upoznavanje sa onim što je preko granice nekog entiteta, kantona, općine. Cijenimo da, s obzirom na specifikum našeg Muftijstva, koje se prostire u tri kantona i manjem bh. entitetu, da moramo poduzimati odlučnije akcije i inicijative preko kojih ćemo mladim ljudima predočiti našu historijsku i kulturnu baštinu i vjersko nasljeđe. Nedavno smo prilikom mevluda na Planoj vidjeli koliko je to važno i koliko je naša orjentacija ispravna; mladić srednjoškolac, čiji su korijeni otuda, prvi put je bio tamo i prvi put slušao o velikom učenjaku imamu Ćamilu Avdiću, ističući kako mu je bilo bitno što je bio na tom mjestu i tim povodom. Kroz vjersko-kulturnu manifestaciju „Dani mevluda i zikra“ smo i prošle, a i ove godine uložili mnogo u te posebno profilirane projekte za mlade koji su realizovani u nekoliko hercegovačkih sredina, poput Stoca, Ljubuškog, Blagaja. Stvari se neće same od sebe rješavati, ne smijemo živjeti u iluzijama da ljudi, napose mladi, imaju dovoljno znanja i da su motivirani da nešto poduzmu; naše probleme u Hercegovini neće niko drugi rješavati doli mi sami, važno jeste da postoji sluh i spremnost tamo na nekim nivoima i sredinama koje mogu pomoći, ali naša pitanja i obaveze su prije svega naše i ne treba čekati, već poticati i imati uvijeku neku inicijativu, makar se ona nekada činila i  neizglednom i nerealnom.    

Neizrecivo važna uloga Islamske zajednice

Preporod: Koju duhovnu poruku i inspiraciju muslimani ovih prostora trebaju pronalaziti u ramazanu?

Dedović: Osobno discipliniranje kroz ibadet posta i drugih ramazanskih ibadeta vodi izgradnji čvrste i moralne individue, koja dostiže visoki nivo osobnog samopouzdanja  i dostojnog poštovanja od drugih. To je veliki benefit, ali isto tako je veliki benefit i kolektivni duh ramazanskih ibadeta koji okuplja i objedinjuje vjernike, čuva ih od sve jačeg individualizma i nezainteresiranosti za opća pitanja i potrebe. Ramazan nekako unosi nadu i daje priliku da i sebe i svijet gledamo drukčijim očima. Socijalizacija je bitna ramazanska odrednica, a ona će doći do izražaja kroz mnogobrojne zajedničke iftare, druženja, okupljanja, svečane i druge programe. Nije lahko u vremenu otuđivanja, zanemarivanja te sve izražajnije individualizirane religioznosti okupljati ljude u kvalitetnim socijalno – društvenim relacijama, pa se vrijednost ramazana ogleda i u tome što nudi velike prilike da se na tom planu učine pomaci.       

Preporod: Kakvu ulogu ima Islamska zajednica za muslimane Bošnjake u Hercegovini?

Dedović: Neizrecivo važnu, historijsku, jer na pojedinim dijelovima našeg Muftijstva možemo govoriti o tome da je samo Islamska zajednica u punom kapacitetu prisutna i da se preko njenog organiziranog rada realizuje život Bošnjaka. To je slučaj sa istočnom Hercegovinom, sa Ljubuškim naprimjer, pa i Glamočem, takođe, gdje u nekom kapacitetu postoji djelovanje i drugih bošnjačkih udruženja i političko djelovanje. Važno bi bilo da se u puno jačem kapacitetu na tom prostoru revitalizira političko, humanitarno i kulturno djelovanje Bošnjaka. To smo inicirali kroz različite susrete, projekte i povode u proteklom periodu, krstareći čitavom Hercegovinom, pozivajući i okupljajući Bošnjake iz javne sfere života da se na tom planu mnogo više angažuju i sistemski rade. Napravljeni su neki pomaci u tom pravcu, ali se ne smije stati, treba nastaviti i istrajavati.  

Preporod: Imajući u vidu da Muftijstvo pokriva područja i sa srpskom i sa hrvatskom većinom, da li su isti problemi muslimana Bošnjaka recimo u Ljubuškom i Trebinju, Livnu i Gacku?

Dedović: Stvari su ipak mnogo lakše gdje imate brojniju populaciju kao što je slučaj s Livnom, tako da možete i planirati ambicioznije i realnije, dok u drugim slučajevima  morate iznalaziti modele kako da povežete  zajednicu raseljenu i u domovini i širom svijeta i da ih nekako vezujete za projekte i njihov rodni kraj. Lakše je naravno kada imamo makar i na simboličnom nivou bošnjačke političke predstavnike u društvenim strukturama, kada možemo biti u toku s nekim procesima, makar i ne mogli bitnije utjecati na njih. Problemi nezaposlenosti, iseljavanja, pada nataliteta i sve brojnije populacije treće životne dobi koja treba veću brigu, su postale opće i zajedničke odrednice ne samo u našem narodu, već i u svim drugim, pa se temeljitije i ozbiljnije hvatanje u koštac s ovom problematikom, nahodi kao jedan od prioriteta na svim nivoima i od strane svih koji žele doprinijeti izvjesnijoj  budućnosti države Bosne i  Hercegovine.  

Preporod: Kakvo je stanje međureligijskog dijaloga? Da li ste zadovoljni razinom i kvalitetom odnosa sa Katoličkom i Pravoslavnom crkvom u Hercegovini?

Dedović: Dijalog je živ i dinamičan proces, i da bi kao takav egzistirao moraju se ispuniti važne pretpostavke, od kojih posebno izdvajamo priznanje, poštovanje i uvažavanje među njegovim sudionicima, otvorenost, iskrenost i spremnost na saradnju. Stava smo da dijalog, saradnja i otvaranje prema drugim zajednicama, uopće nemaju alternativu i da u tom pravcu valja poduzimati napore i jačati naše institucionalne kapacitete, prije svega one kadrovske, koji mogu odgovoriti sve većim izazovima kada je međureligijski dijalog u pitanju. Eparhija Zahumsko-hercegovačka i primorska na čelu sa episkopom Grigorijem iskazuje zavidan nivo spremnosti da na polju međureligijskog dijaloga u Hercegovini dođe do pomaka, što pozdravljamo i prepoznajemo kao važnu dionicu u radu te mjesne Crkve na terenu. To se naravno pozitivno reflektuje i na živote vjernika u objema zajednicama, ljudi se susreću, rade, posluju, puno im znače ti naši međusobni susreti i saradnja. O tome znamo iz vrlo pozitivnih priča i Bošnjaka i Srba u Hercegovini. Ti susreti nisu kurtoazne naravi, oni su živi i plodonosni. Vrlo značajan impuls međureligijskoj saradnji daje i lokalni Odbor MRV- a sa sjedištem u Trebinju, a u kojem participraju  Islamska zajednica i Pravoslavna crkva. Katolička crkva u Hercegovini, organizovana kroz dvije hercegovačke biskupije, na čijem čelu je mostarsko-duvanjski biskup ne iskazuje volju za učešćem u takvim međureligijskim lokalnim odborima. Naši kontakti sa biskupijom su prigodničarski i sporadični. Pa iako na neformalnom nivou, ipak je nastupanje na osnovi međureligijske saradnje između mene, sada kao muftije, ranije kao glavnog imama, te igumana Pavlovića, doskorašnjeg gvardijana fra Ike Skoke i pokojne Erne Danon – Cipre iz jevrejske zajednice, unosilo pozitivan impuls u izgradnji povjerenja i povezivanja, posebno mladih osoba iz naših zajednica. Smatram da je recimo to posebno dragocjeno i neprocjenjivo važno u ovakvom odvojenom i separiranom školskom sistemu, gdje se djeca u jednom gradu nedovoljno poznaju i toliko malo znaju o vršnjacima druge vjere. Na ovakvoj vrsti projekata idalje radimo i razvijamo to, posebno uz iskrenu i prijateljsku pomoć ljudi iz italijanskog grada Montegrotto Terme na čelu sa poštovanim gospodinom Silviom Nardom.

Impresivno je ono što je u Mostaru urađeno

Preporod: Unatoč mnogim teškoćama Mostar danas predstavlja istinsko duhovno i vjersko središte muslimana Hercegovine. Medžlis Mostar je dobio priznanje za izuzetne rezultate u unaprjeđenju vakufske imovine. Da li smo svjesni duhovne važnosti Mostara i smatrate li da on na našoj vjerskoj i duhovnoj mapi mora kotirati veoma visoko?

Dedović: O tome se tek u posljednje vrijeme nešto naglašenije u eteru govori i prepoznaje ono što je u Mostaru urađeno. Zato jeste važno priznanje koje je dato Islamskoj zajednici u Mostaru, jer se u njemu i kroz njega može sagledavati dosta bitnih stvari koje se tiču zajednice, njenog rada, organiziranosti i naravno, i zasigurno najvažnije, kadrova koji su na čelu te strukture. Primjer Mostara kazuje da se i u nepovoljnim društvenim prilikama krije mogućnost iskoraka i napretka. Upravo vas te i takve okolnosti drže budnim i spremnim, motiviraju vas da se oslonite na sebe i Dragoga Boga i da samo tako tražite izlaz, ne kriveći ni vrijeme, ni nenaklonjene okolnosti, a i ljude, za koje mislite da su posvećeni i odgovorni, a oni vas ostave i zaborave. Neću pretjerati ako upotrijebim izraz impresivno, za ono što je u Mostaru urađeno na polju obnove i ulaganja, posebno u sasvim nove vakufske projekte (Studentski dom, hotel Kapetanovina, bazar, kompleks Tekije, objekat vrtića), ali i u sistem odlično organiziranog i već etabliranog vjerskog turizma. To su resursi na kojima Mostar može graditi svoju izglednu perspektivu. Naravno, da na planu jačanja kadrovskog potencijala će trebati dosta posvećenosti i planiranja, što smo načeli, ali je to jedan proces koji se ne može realizovati preko noći, posebno imajući u vidu da na tom planu nije postojala jasna strateška opredjeljenost. Jasno nam je i zašto. Koliko će Mostar kotirati na toj duhovnoj i kultrunoj mapi, to će opet ponavljam zavisiti od nas samih, naše posvećenosti i spremnosti da se uhvatimo u koštac sa svim izazovima vremena i prostora na kojem naša Zajednica organizuje svoj duhovni, obrazovni i kulturni život.

Preporod: Koja su očekivanja muftije mostarskog od organa i ustanova Islamske zajednice, bez obzira da li i sam participira u njihovom radu ili ne?

Dedović: Islamska zajednica treba imati stratešku opredjeljenost za neke prostore, prostor Hercegovine mora biti među tim prioritetima. On ima i potencijale, o kojima sam u prethodnom pitanju govorio, i očekujemo da se djelovanje Zajednice usmjeri na razvijanje onoga šta određena sredina doista ima i što je razvila do nekog zavidnog nivoa, a to su ovdje vakufi i vjerski turizam. Da se to afirmira i da se to dalje razvija. Recimo neke druge sredine imaju razvijene projekte u nekim drugim sferama, koji su drugima, pa i nama, naravno, inspirativni i koji se trebaju razmijeniti i podijeliti kao iskustvo.  S obzirom na opseg pisanog i kulturno-historijskog nasljeđa u Mostaru i čitavoj Hercegovini, očekujemo da će biti prepoznata i naša inicijativa o osnivanju odjeljenja Instituta za izučavanje islamske tradicije Bošnjaka sa sjedištem u Mostaru, a koji bi nosio ime slavnog učenjaka Mustafe Ejubovića –Šejha Juje.                                                                                              

Preporod: Tezi o Mostaru kao „hrvatskom stonom gradu“ treba li ponuditi tezu o Mostaru kao jednom važnom „bošnjačkom duhovnom, intelektualnom i nacionalnom središtu“, jer u dugoj historiji Mostar sve to zaista i jeste bio? Može li Mostar obnoviti duh i snagu bošnjaštva i jednog od žarišta bošnjačkog i muslimanskog duha, što mu po tradiciji pripada?

Dedović: Valja raditi na tome da se bošnjačka pozicija u Mostaru, a onda i drugdje u Hercegovini, jača i učini više vidljivijom, posebno na političkoj, privrednoj, obrazovnoj i kulturnoj sceni. Duhovna scena je svakako tu, ali bez ovih segmenata i poluga ta slika neće doći do izražaja. Važno je da ta slika dođe do izražaja, osnažena ovim raznolikim izričajima, jer ona samo tako može reprezentirati ovdje našu brojnost koja je realnost. Stoga smatramo izuzetno važnim prije neku noć održavanje ramazanskog koncerta Sarajevske filharmonije u Domu kulture na Rondou, prvorazrednog kulturnog događaja u Mostaru na koji se  odazvalo mnogo ljudi iz svih sfera javnog i društvenog života, a nakon kojeg sam naprosto vidio koliko nam je to bilo potrebno za podizanje dostojanstva, samopouzdanja i vjere u sebe da smo kao jedan kulturan narod u stanju držati do sebe, izgrađivati se i čuvati svoj identitet i ponos. Bilo mi je posebno drago što sam tu večer u Domu kulture prepoznao objedinjene Bošnjake, bez obzira na političke ili neke druge orjentacije, i to je dragocjena potvrda da nas važne i velike stvari mogu objediniti. Vrlo je važno da postoji širina i otvorenost u bošnjačkom izrazu, da se objedinjuje snaga i potencijal za koji vjerujemo da postoji u intelektualno – akademskom, univerzitetskom, obrazovnom i kulturnom krugu Bošnjaka. Moraju postojati institucije, projekti i programi koji su važniji od bilo čijeg pojedinačnog stava i interesa, frakcije i stranke. Neminovno se moraju sagledavati prostor i vrijeme i ono što je na sceni danas, a u Mostaru je na sceni jedan hrvatski politički projekat, koji objedinjuje sve poluge života. U Mostaru treba postojati dobro organiziran promostarski i probošnjački front koji svoj program temelji na ostvarivanju čvrste ravnopravne pozicije Bošnjaka i drugih naroda.      

Šta je političko rješenje za Mostar i Stolac?

Preporod: Na koje zamke i opasnosti treba upozoravati one koji predstavljaju Bošnjake u političkom i društvenom životu?

Dedović: Trebaju i poželjne su različite političke opcije i stajališta, ali su nedopustiva razjedinjavanja i podjele oko temeljnih pitanja opstanka i potrebe za čvrstom političkom pozicijom Bošnjaka u Mostaru. Niko nema pravo tu biti popustljiv i biti spreman na ustupke koji će našu poziciju oslabiti i na koncu našu budućnost ovdje, u ovom gradu, učiniti neizvjesnom. Lične pozicije i ostvarenje ličnih interesa, a na štetu naroda i njegove sudbine, okarakterizirali bismo, i s vjerskog i s moralnog aspekta, kao haram – strogo zabranjene i nedopustive. Politički predstavnici moraju biti više na terenu, s narodom, i moraju raditi mnogo ozbiljnije na njegovoj političkoj edukaciji. Ne smije se niko zavaravati da je to završen proces, jer svaki novi dan je novi izazov, a kamoli čitava jedna generacija koja odrasta u ovakvom promjenjivom digitalnom i vrtuelnom svijetu. Treba mnogo više pažnje, razumjevanja, a nadasve više posvećenosti u radu s njima.

Preporod: Šta je političko rješenje za Mostar, a šta za Stolac? Da li hrvatski predstavnici daju Bošnjacima u Stocu, Čapljini ili Mostaru ono na čemu insistiraju u Sarajevu ili Travniku?

Dedović: Doista mislimo da je u interesu svih naroda i građana ove zemlje da otpočnu neki pozitivniji procesi koji će donijeti više izvjesnosti i sigurnosti za sve ljude u ovoj zemlji. Trebali bismo se svi okupiti oko toga i biti više posvećeni onim pitanjima o kojima sam prethodno govorio, a tiču se kvaliteta obrazovanja i uopće organizacije školstva, zapošljavanja, iseljavanja, pada nataliteta i slično. Cijenim da je vrijeme da se neki retrogradni procesi zatvore, da se nacionalistički i ideološki narativi obeshrabre, da se osigura jednakopravan status i pozicija svima i na svakome mjestu. Da se politika monopola, dominacije, segregacije i etnički zaokruženih prostora zamijeni politikom uvažavanja prava drugog naroda na svoju predstavničku poziciju gdje god treba, čime će jačati klima  povjerenja i saradnje. Manipulacije, populizma i potrošnog dnevno-političkog izričaja je odveć previše i mislim da je vrijeme da se to markira i  prepozna, a da se bude posvećeno onome što su vrijednosti života i viši ciljevi,  koji treba da nas zajedno objedinjuju.    

Preporod: Veliki broj hercegovačkih Bošnjaka je rasut širom svijeta. Šta iz domovine savjetovati „djeci“ rasutoj u svijetu?

Dedović: Važno je da makar i na simboličkoj ravni ne prekidaju svoju vezu sa domovinom, svojom maticom. Ne bi smjeli da zaborave da imaju svoj grunt, svoju imovinu, djedovinu, da ih to obavezuje. Procesi prodaje i zamjene imovine su bili bolni i oni su u miru dovršili projekat etničkog čišćenja Bošnjaka s nekih naših ovdašnjih prostora, nažalost. Još uvijek ima takvih bolnih primjera. Raduju nas i ohrabruju primjeri da Bošnjaci u Trebinju, naprimjer, sada kupuju u novogradnji, da su posvećeni svome gradu, da u njega sve više dolaze, obnavljaju imovinu i imanja. Trebinje je za nas u ovom dijelu Muftijstva, koje je u manjem bh. entitetu, izuzetno važno i interesantno. Trebalo bi da bude i našoj političkoj strukturi. Odnos matice i iseljeništva odavno više nije jednosmjeran i jednoznačan, on mora biti obostran i interaktivan, stoga  i s naše strane mora biti više konkretnijih inicijativa prema našim ljudima koji opet dijele sve tegobe života u iseljeništvu. Nije to sve „med i mlijeko“ kako se obično misli kada se pomene dijaspora.

IIN Preporod, 6. ramazan 1438. h.g / 1. juni 2017. godine