Bošnjačko biće u istočnoj Hercegovini???

„Najradije bih tugovao i plakao nad stanjem Bošnjaka u istočnoj Hercegovini za koju stičem dojam da samo dragi Allah može nešto učiniti kako bismo sačuvali  karakteristične elemente bošnjačko muslimansko biće i kulturno civilizacijsko nasljeđe“, na početku svog obraćanja konstatirao je Husein ef. Hodžić. On je u svom govoru posebno osudio zaborav i nebrigu Bošnjaka o tom kraju i tom prostoru prepunom neponovljivih historijskih događaja. Na primjeru bilećkog sela Predolja, u kojem je nekad bilo dvadesetak dućana, medresa, šadrvani i u kojem više nema Bošnjaka, na primjeru nekadašnjih kadiluka Cernice i Ljubinja, u kojima je sve srušeno i prepušteno zaboravu, Husein ef. je izveo zaključak koliko je teška bošnjačka pozicija u tom dijelu naše zemlje.“Danas u svim gradovima istočne Hercegovine nemamo ni dvadeset dućana, koliko je nekad imalo Predolje“, kazao je Husein ef. Spomenuo je i historijske činjenice u vezi stalnih hajdučija i pljački bošnjačkih imanja, pridruživši im činjenice da iz tih krajeva potiču i Vuk Drašković i Radovan Karadžić i Šešelj. „Odatle su počeli svi ataci na Bošnjake, da bi u kontinuitetu prešli na ustanke i otvorenu agresiju potpunog zatiranja tragova našeg bića“, zaključio je ef. Hodžić. On je konstatirao kako je sve manje i manje interesa bošnjačke politike za tim krajem i stoga je perspektiva Bošnjaka pod velikim znakom pitanja. „Mi možemo tamo istrajavati samo uz nadljudske napore. Prečesto smo povrijeđeni izostankom interesovanja Bošnjaka za naše stanje, pogotovo kad su u pitanju otvorena kršenja ljudskih prava“, kazao je. U nadama i perspektivama budućnosti ovog kraja ef. Hodžić vidi značajniju ulogu naše dijaspore, za koju je kazao da nije odustala od Trebinja i od svojih vjekovnih ognjišta. Ipak Husein ef. smatra da ni to neće biti dovoljno ukoliko regija istočne Hercegovine ne postane, čim prije, briga cijelog umeta, svih Bošnjaka u domovini i dijaspori. On se s naglašenim simpatijama osvrnuo na rad Medžlisa Islamske zajednice Gacko, te najavio skoro formiranje Medžlisa IZ Bileća čiji bi rad trebao pokazati pozitivne rezultate.

Prešućena diskriminacija

Dževad ef. Hadžić glavni imam Medžlisa IZ Livno u predstavljanju stanja Bošnjaka u livanjskoj regiji statističkim pokazateljima je govorio o teškim ekonomskim prilikama u Livnu Glamoču i Tomislavgradu. Posebno veliki problem Bošnjacima u ovom kraju predstavlja nemogućnost organiziranja nastave s nacionalnom grupom predmeta. Bošnjačka djeca još uvijek uče hrvatski jezik. „Nastavnici i profesori u Livnu i Tomislavgradu prisiljeni su da nastavu iz svojih predmeta drže na hrvatskom jeziku, tako da učenicima Bošnjacima nema ko biti uzor niti organizirati ih poput učenika u Konjević Polju, kojih je daleko manje, ali se bore za svoja prava i prava djeteta“, kazao je ef. Hadžić. On je još jednom izrazio čuđenje da su bošnjački predstavnici u lokalnoj i kantonalnoj vlasti dozvolili ubijediti se da nema dovoljan broj djece kojima bi se omogućila nastava na bosanskom jeziku. Posljednji put na ovu diskriminaciju Bošnjaci su reagirali prije 17 godina peticijom koju je potpisalo nekoliko stotina nezadovoljnih. „Diskriminacija Bošnjaka jasno je naglašena i oblasti kulture, gdje apsolutno dominiraju hrvatske kulturne institucije. Nazivi ustanova, trgova i ulica u preko 95% slučajeva su hrvatski. Vjerski, kršćanski, ili jednonacionalni simboli istaknuti su i u zdravstvenim i u obrazovnim ustanovama, sportskim klubovima itd.“, naglasio je ef. Hadžić. On je u nizu diskriminacija pobrojao i one u lokalnoj i kantonalnoj vlasti gdje je uočljiva i bošnjačka inertnost. „Nikada do sada Bošnjaci nisu zatražili provođenje ustavnih i zakonskih odredbi o proporcionalnoj zastupljenosti zaposlenih u općinskim i kantonalnim organima, gdje procent zaposlenih ne ide u prilog Bošnjacima“, podsjetio je ef. Hadžić. Od dobrih primjera Hadžić je izdvojio stanje u sudstvu i tužilaštvu, gdje je donekle uspostavljen nacionalni balans. Govoreći o perspektivama održivog opstanka Bošnjaka u ovom kraju Hadžić je sa prisutnima podijelio svoje mišljenje o pokretanju malih porodičnih biznisa orijentiranih na stočarstvo i poljoprivredu, jer su privredni subjekti u tom kraju prestali sa proizvodnjom. I taj vid poslovanja, prema njegovom mišljenju, trebao bi biti sistematski planiran, jer puno toga u  poslovanju zavisi od državnih propisa, planova i podrške. On se posebno požalio na činjenicu da se niko od studenta Bošnjaka ne vraća u Livno jer su sigurni da tamo neće naći nikakav posao. Stoga se odlučuju ostajati u Sarajevu, Mostaru, Zenici ili drugim gradovima. U pretpostavkama poboljšanja društvenog života Dževad ef. smatra da bi trebalo osloboditi M.D.D. „Merhamet“ i K.Z.B. „Preporod“ stranačkih stega i instrukcija, te ih kao takve sa drugim nestranačkim institucijama, kao što su IZ i bošnjački intelektualci osloboditi za stvaranje platforme razvoja tog kraja u svakom pogledu.

Prozor nije Rama

Sve što je akcentirao Dževad ef. Hadžić u Livnu, Tomislavgradu i Glamoču, s malim izmjenama moglo bi se odnositi i na Prozor. I tamo dominira diskriminacija u državnim institucijama. Prozor je grad u kojem se desio jedan od najstravičnijih oblika genocida, o kojem se tek sporadično govori. „Drugi egzodus desio nam se formiranjem Ramskog jezera, što je trebalo rezultirati raseljavanjem Bošnjaka“, podsjetio je Safet ef. Pozder. Nedovoljno posvećivanje naše kolektivne pažnje tom kraju posigurno je doprinijelo da se Bošnjaci iz grada, nakon agresije na našu zemlju, nisu vratili, da su u bescjenje prodali stanove u samoj čaršiji. Čini se da je Prozor jedan od karakterističnih primjera kako se od čaršije može napraviti selo. Kad dođete u prozor vidjet ćete da je onaj raskoš muslimanske, bošnjačke kulture tamo zamijenila neka usiljena prohrvatska verzija pomodarstva. U Prozoru živi oko 3500 Bošnjaka, koji, kako je rečeno, žive od pomoći iz dijaspore ili od onoga što otrgnu od prirode. Bošnjaka u javnim ustanovama skoro da nema. Tek ponegdje po jedan ili dva. Perspektive mladih ljudi nakon studija u ovom gradu su ispod svakog minimuma. U Općini radi preko stotinu ljudi, od čega samo pet Bošnjaka. U Prozoru djeluju dvije škole pod jednim krovom gdje se djeca mogu školovati po federalnom nastavnom planu i programu. Međutim, srednjoškolci se odlučuju da srednju školu pohađaju u drugim gradovima jer u srednjoj školi nema nacionalne skupine predmeta. Safet ef. posebno se osvrnuo na zavidan godišnji budžet općine, od oko 14 miliona, od kojeg Bošnjaci skoro da nemaju nikakve fajde. „Mi imamo apsurdnu situaciju sa džamijom koja je porušena u Drugom svjetskom ratu u naselju Mahala. Mi smo je obnovili. Ona je prelijepo zdanje, ali nam se još nije dala nikakva suglasnost, nit urbanistička niti građevinska. Džamija je bez struje i drugih komunalnih priključaka. Godinama nam ne odgovaraju na zahtjeve. Sad imamo džamiju koja nema nikakvih dozvola“, kazao je ef. Pozder. Prema njegovom mišljenju perspektive Bošnjaka u Prozoru mogle bi se otvoriti ukoliko se desi promjena kolektivne svijesti. „Perspektiva je u kolektivnoj katarzi“, poručio je ef. Pozder. On je na vrlo slikovit način pojasnio stanje Bošnjaka u ovom gradu. Još uvijek grad nosi ime Prozor, dok općina ima drugo ime – Rama. Tako je napravljena distinkcija između čaršije i općinske teritorije. I ovdje se Islamska zajednica zaista bori da očuva naše bošnjačko biće, organizacijom vjerskog života nastoje nadomjestiti i sve druge vidove naše kulture i tradicije.

Tribini pod nazivom „Položaj i perspektive Bošnjaka u Hercegovini“ prisustvovao je veoma mali broj posjetilaca. Mostarci su pronašli bezbroj razloga da ne prisustvuju ovoj tribini i nijedan da se informišu o stanju i prilikama u drugim krajevima Mostarskgo muftijstva i Hercegovine.