Potpredsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji Senad-ef. Halitović danas je u prepunoj Karađoz-begovoj džamiji u Mostaru održao hutbu posvećenu izgradnji čvrstog islamskog karaktera, lijepog ahlaka i međusobne solidarnosti među vjernicima. U središtu njegovog obraćanja bila je poruka da se suština vjere ne iscrpljuje samo u obavljanju obaveznih ibadeta nego se njena punina ogleda u odnosu prema ljudima, čuvanju tuđih prava i spremnosti na žrtvu za dobrobit zajednice.

Na samom početku Halitović je prenio bratske selame vjernicima u Hercegovini od muftije i rukovodstva Islamske zajednice iz Sandžaka.

Govoreći o izazovima s kojima se savremeni muslimani susreću, Halitović je upozorio na pojavu gubljenja dragocjenog vremena u uzaludnim polemikama i raspravama. Naglasio je da takve rasprave ne donose korisno znanje, već produbljuju međusobne razdore i narušavaju bratske odnose.

„Danas se često pitamo koji je ibadet najpotpuniji ili koji je grijeh najteži. Musliman se treba obrazovati i razlikovati halal od harama, ali ne smijemo zapostaviti velika dobra djela i moralne obaveze prema ljudima. Korisno znanje je ono koje je stečeno iskreno u ime Allaha i koje nas približava jedne drugima“, istakao je Halitović. Također je upozorio na opasnost omalovažavanja vlastitih loših postupaka, drskosti i nepravde nanesene drugima, podsjećajući da moralni propusti koje često smatramo neznatnim mogu imati ozbiljne posljedice po vjernikov iman.

Podsjećajući na ličnost Muhammeda, a. s., Halitović je istakao da je Poslanik, a. s., poslan s jasnim ciljem – da upotpuni plemenite moralne osobine kod ljudi („Innemā bu'istu li-utemmime mekārimel-ahlāk“).

„Naš ahlak, karakter i ponašanje jesu ono što naše ibadete u praksi čini potpunim. Loše ponašanje i narušeni međuljudski odnosi mogu umanjiti ili u potpunosti poništiti vrijednost namaza, posta i onoga što dajemo“, poručio je. Dodao je da će na Sudnjem danu Poslaniku, a. s., po položaju i bliskosti u Džennetu najbliži biti upravo oni vjernici koji se odlikuju najljepšim ahlakom, blagošću i iskrenošću.

Osvrćući se na stanje u muslimanskom svijetu, Halitović je podsjetio na temeljni kur'anski princip da Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni ono što je u njemu samom. Istakao je da stvarna obnova i napredak ne počinju od drugih niti od vanjskih okolnosti, nego od svakog pojedinca – kroz preispitivanje vlastite duše, popravljanje karaktera, odgovornost u porodici i pošten odnos prema komšijama i zajednici.

Poseban akcenat u hutbi stavljen je na praktične primjere nesebičnosti i solidarnosti iz historije islama koji svjedoče o uzvišenom stepenu bratske ljubavi.

Halitović je podsjetio na primjer stanovnika Medine, ensarija, koji su nakon Hidžre otvorili svoje domove muhadžirima, muslimanima koji su bili prisiljeni napustiti Meku i iza sebe ostaviti imetak i dotadašnji život. Ensarije su s njima podijelili ono što su imali, a Kur'an posebno ističe njihovu spremnost da potrebama svoje braće daju prednost čak i onda kada je i njima samima bilo potrebno. Njihova nesebičnost nije se ogledala samo u materijalnom davanju nego i u iskrenoj ljubavi prema onima koji su im dolazili.

Kao drugi primjer naveo je pripadnike plemena Eš'arija, koji su u vremenima oskudice zajednički prikupljali hranu koju su imali i ravnomjerno je dijelili među sobom. Kada bi nekome ponestalo hrane, a drugi imali nešto više, nisu čuvali svoje zalihe samo za sebe, nego su sve stavljali na zajedničko raspolaganje. Poslanik, a. s., pohvalio je njihovu solidarnost riječima: „Oni su moji i ja sam njihov.“

Posebno upečatljiv primjer nesebičnosti Halitović je naveo kroz predaju o ranjenim muslimanskim borcima nakon bitke na Jermuku. Huzejfe el-Adevi krenuo je među ranjenike tražeći svog amidžića kako bi mu dao vode. Kada ga je pronašao teško ranjenog i ponudio mu vodu, ovaj je čuo jauke drugog ranjenika i znakom pokazao da vodu prvo odnese njemu. Tako je voda prelazila od jednog do drugog ranjenika, jer je svaki od njih želio da njegov saborac prvi utoli žeđ. Kada se Huzejfe vratio, zatekao je da su sva trojica preselila. Ova predaja, koju je Halitović naveo u hutbi, oslikava spremnost da se i u trenucima najveće životne nevolje prednost da drugome.

Govoreći o predanosti vjeri, Halitović je podsjetio na događaj iz života ashaba Suhejba, koji je prilikom Hidžre bio spreman ostaviti cjelokupan imetak kako bi mu Kurejšije dozvolile da ode u Medinu i pridruži se Poslaniku, a. s. Kada su mu pokušali spriječiti odlazak, ponudio im je svoje bogatstvo u zamjenu za slobodan prolaz. Nakon što je stigao u Medinu, Poslanik, a. s., dočekao ga je riječima: „Uspjela je trgovina, o Ebu Jahja!“

Naveo je i predaju iz vremena halife Omera, r. a., o komadu mesa koji je, u vrijeme oskudice, kružio među sedam porodica. Svaka porodica, smatrajući da je njenom komšiji potrebniji, prosljeđivala je meso dalje. Tako je komad mesa prošao kroz više domova, a da ga niko nije zadržao za sebe. Ovaj primjer pokazuje koliko su međusobna briga i davanje prednosti drugome bili važni u životu muslimanske zajednice.

Halitović je naglasio da se moralne vrijednosti i solidarnost prenose prvenstveno ličnim primjerom u porodici. Roditelji ne mogu očekivati dobra djela od svoje djece ako sami ne pokazuju poštovanje i samilost prema ljudima u svojoj okolini.

U tom kontekstu prenio je i narodnu izreku: „Ono što želiš tuđem djetetu, Allah će vratiti tvome“, ukazujući na to da se odnos prema drugima odražava i na vlastiti život i porodicu.

Podsjećajući na riječi četvrtog pravednog halife Alije, r. a., o vrijednosti davanja prednosti drugima nad samim sobom, Halitović je istakao da se stepen imana potvrđuje spremnošću da se pomogne drugome čak i onda kada je i nama samima pomoć potrebna.

Hutbu je zaključio hadisom Poslanika, a. s., koji predstavlja sažetak poruke njegovog obraćanja:„Smilujte se onima koji su na Zemlji, pa će se vama smilovati Onaj Koji je na nebesima.“

(Hasan Eminović)