Hvaljen i slavljen neka je Svevišnji Allah, Gospodar svih svjetova, samo Njemu ibadet činimo, na Njega se oslanjamo, od Njega pomoć tražimo i Njemu se utječemo od grijehā i slabosti naših. Koga On uputi na Pravi put na Uputi je, a ko odbije Uputu u zabludi ostaje. Svemogući Allahu ti blagoslovi poslanika Muhammeda, njegovu čeljad i vrle drugove ashabe i, udijeli nam iz riznice Svoje milosti i blagoslova. Amin.

Draga braćo,

Svaki vid ukazanog povjerenja, u što spada i biračko pravo, jeste građanska i vjernička obaveza koju valja ispuniti.  To pravo je izboreno i treba to cijeniti. Ne smije ga se nipodaštavati niti obezvređivati. Samo onaj ko ne drži do sebe, iznevjeriće to pravo i odustati od izlaska na izbore. Puno je propagande koja se se svih ovih godina uporno širi među našim narodom kojom se želi kod njega umrtviti bilo kakav interes za javna općedruštvena i politička pitanja, pa i za same izbore. Trebamo biti pronicljivi i mudri i ne nasjedati na tu propagandu.  

Kur'an Časni nam na mnogo mjesta govori o amanetima, odn. povjerenim dužnostima, pa nas tako lijepo u suri El-Muʼminūn usmjerava kako da postupamo:

وَالَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُون

„i koji o svakom vidu ukazanog povjerenja kao i onome što obećaju, brinu i vode računa“[1]

Kako s ljudskom čašću i dostojanstvom ne može biti pogodbe niti trgovine, ne može zemaljsku cijenu imati ni birački glas koji imamo u svojim rukama kao naše isključivo pravo. Dostojanstvo, čuvanje ljudske časti i preziranje poniženja među najistaknutijim su vrlinama koje Islam proklamuje i traži da one nađu svoje mjesto u svim segmentima našeg ličnog, porodičnog i društvenog života.

Kur'an Časni naglašava:

وَلِلَّهِ الْعِزَّةُ وَلِرَسُولِهِ وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَلَكِنَّ الْمُنَافِقِينَ لا يَعْلَمُونَ

...A Allahu pripada dostojanstvo (moć, ugled i čast) te Njegovu Poslaniku i vjernicima, samo što licemjeri neće da znaju.[2]

Allah, dž.š. upućuje nas i da se čvrsto držimo onoga što nam daruje moralnu snagu i okrepu, kazujući nam:

وَاسْتَعِينُواْ بِالصَّبْرِ وَالصَّلاةِ وَإِنَّهَا لَكَبِيرَةٌ إِلاَّ عَلَى الْخَاشِعِينَ  .  الَّذِينَ يَظُنُّونَ أَنَّهُم مُّلاقُوا رَبِّهِمْ وَأَنَّهُمْ إِلَيْهِ رَاجِعُونَ

 „I tražite pomoć u strpljivosti i u namazu! To, zaista, može biti teško, ali ne onima koji su skrušeni, koji vjeruju da će se sa svojim Gospodarom susresti i da će Mu se vratiti.“ [3]

Kur’anska je poruka da bez sabura, istrajnosti i požrtvovanosti nema uspjeha. Da je namaz kao stub vjerovanja oslonac koji čuva, hrabri i daje nadu čovjeku da ne poklekne i ne posustane s prave staze. I preporučuje se skrušenost, poniznost pred Božijom Veličinom i jačanje osjećaja da će svako stajati pred Svevišnjim Stvoriteljem i polagati račun i za ono veliko i malo u našim životima. Ustvari sve je veliko, jer će se sve zbrajati i računati i utjecati na konačni skor.

Nas, draga braćo, ovdje u ovom prostoru Hercegovine, odn. na području Muftijstva mostarskog sa Mostarom kao političkim, duhovnim, kulturnim i obrazovnim centrom Bošnjaka, mora objedinjavati jedna misao, a to je kako opstati i kako se održati pred ultra agresivnom politikom koja bi da u ovom poratnom vremenu dovrši ono što joj nije pošlo za rukom izgonom, progonom, konc-logorima, ubijanjem, uništavanjem cjelokupne naše nacionalne, vjerske i kulturne baštine. A jedini mogući odgovor na to jeste biti i ostati politički narod. A biti politički narod znači biti politički subjekt koji se bori za prava i slobode. Zato jesu važni prekosutrašnji izbori, 4. oktobra. Ne treba biti naivan i nasjedat na priče notornih neznalica kojih je sve više u našem vremenu, da se izborima neće ništa promijeniti. Politička i svaka druga razjedinjenost bolna je rana ovoga našega naroda.

I nikako da shvatimo da nam ne može biti bolje dok jedni drugima ne pružimo ruke i ne uvežemo se oko onoga što nam je zajedničko; što nije ni moje, ni tvoje, niti bilo čije, već zajedničko. I da će nam selamet (spas) biti kada to shvatimo.

Ako Bošnjaci ponovo budu politički fragmentirani i podijeljeni, a to su već nekoliko izbornih ciklusa unazad, onda će nam se desiti da nam kapu, odn. sudbinu kroje antibosanske politike koje ne žele nimalo dobra ovoj zemlji.

I dobro znajmo, da se mi u ovom prostoru Mostara i Hercegovine i na prvom mjestu, najviše moramo pouzdati u nas same, a kada su u pitanju krupna pitanja od kojih zavisi naša budućnost i opstanak ne bi trebalo biti nikakve razlike među političkim strankama koje ovdje pretenduju da predstavljaju Bošnjake.

Politički predstavnici Bošnjaka koji dobiju povjerenje naroda ne mogu nijemo posmatrati kako se urušava i oslabljuje pozicija Bošnjaka u Hercegovini mireći se s tim stanjem. Oni moraju odlučno činiti ono što treba zarad opće dobrobiti, da to nikako ne bude neki sitni probitak, što bi rekli dan i nafaka. Svi odreda se moraju pokrenuti da se ozbiljno sagleda stanje i poduzimaju konkretni koraci na duže staze kako bismo ostali svoji na svome, u svom dostojanstvu, ugledu i snazi, gdje nam drugi neće određivati mjeru slobode i naših prava. A to jeste jasna namjera onoga drugoga i tu promjene plana nama. Ali je pravo pitanje šta mi činimo da to tako ne bude!?

Bože Svemilosni podari nam razboritosti da prepoznajemo ono što je istina (haqq), pa da to i slijedimo, a daj nam i razboritosti da raspoznajemo neistinu (batil) i da je se klonimo. Āmīn.  

Muftija mostarski dr. Salem-ef. Dedović,
Karađoz-begova džamija, 21. rebiu-l-ahir 1448. / 2. oktobar 2026.

 

[1] El-Muʼminūn 8.

[2] El-Munafiqūn, 8.

[3] Kur’an, El-Beqare, 45-46.