U sklopu serijala tumačenja Mesnevije, Muftijstvo mostarsko i Medžlis Islamske zajednice Mostar organizirali su u četvrtak, 19. novembra 2026. godine, poslije jacija-namaza, predavanje u ugodnom i duhovnom ambijentu Opijačeve tekije u Mostaru.
Predavanje o temi forme i suštine u djelu Mevlane Dželaludina Rumija održao je prof. dr. Munir Drkić, mesnevihan i redovni profesor na Katedri za iranistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Događaju su prisustvovali muftija mostarski dr. Salem-ef. Dedović, imami te brojni poštovaoci sufijske duhovnosti i Rumijeve misli.
Opijačeva tekija kao novo središte duhovnog i kulturnog života
Profesor Drkić je na samom početku izrazio posebnu radost što se ponovo nalazi u Mostaru, naglasivši važnost ambijenta u kojem je predavanje održano. Istakao je nadu da će Opijačeva tekija postati prepoznatljivo stjecište duhovnih i intelektualnih sadržaja u Hercegovini.
– Izuzetno mi je zadovoljstvo i golema čast što se nakon nekoliko mjeseci ponovo nalazimo u ovom lijepom mjestu koje odiše duhovnošću, koje će, nadam se, u Mostaru postati novo središte za sadržaje ovakvog karaktera i mnoge druge – poručio je prof. dr. Munir Drkić.
Predavač je predavanje započeo recitiranjem i tumačenjem stihova iz Sadijevog Đulistana, poznatog djela koje se stoljećima čitalo i izučavalo u Mostaru. Citirajući uvodne stihove o mirisnoj glini u hamamu koja je preuzela očaravajući miris jer je boravila u društvu ruže, prof. Drkić je slikovito objasnio kako duhovno društvo i okruženje oplemenjuju čovjeka i prenose na njega pozitivne vrline.
Dihotomija između šejha i mesnevihana u mevlevijskoj tradiciji
U nastavku izlaganja prof. dr. Munir Drkić rasvijetlio je važnu historijsku dihotomiju u mevlevijskoj tradiciji koja se strogo poštovala kako u osmanskom periodu tako i u postosmanskoj Bosni i Hercegovini. Objasnio je jasnu razliku između funkcije mevlevijskog šejha, koji predvodi zikr i vodi tarikat, i funkcije mesnevihana, čiji je zadatak čitanje i intelektualno tumačenje Rumijeve Mesnevije.

Prof. dr. Munir Drkić
Podsjetio je na zapažene bosanskohercegovačke mesnevihane, počevši od reisa Džemaludin-ef. Čauševića (koji je tumačio Mesneviju, ali nije predvodio zikr), preko Mujage Merhemića do šejha Fejzulah-ef. Hadžibajrića. Istakao je i historijski značaj osnivanja Katedre Mesnevije „Mujaga Merhemić“ 1970. godine te Tarikatskog centra 1977. godine, naglašavajući kako je Katedra imala cilj intelektualnog obrazovanja, dok je Tarikatski centar slijedio praktičnu tarikatsku praksu.
– Od samoga početka mevlevijske tradicije dvije funkcije su bile jasno razdvojene. Jedno je bio teorijski i intelektualni sadržaj koji nudi mesnevihan, a drugo praktični tarikatski sadržaj koji vodi šejh. Nemam nikakve želje za zauzimanjem drugih ingerencija osim da se pomalo družimo s Mesnevijom – pojasnio je dr. Drkić.
Tri nivoa tumačenja Rumijevih priča: narativni, moralni i irfanski
Fokus centralnog dijela predavanja bio je na dubokoj sufijskoj temi – odnosu između forme (lika, vanjštine) i suštine (značenja, unutrašnjosti). Profesor Drkić je naglasio da se većina priča iz Mesnevije može i treba tumačiti na najmanje tri različita nivoa:
- Narativni nivo: Sam događaj ili priča koja je često zanimljiva, pristupačna i lahka za pamćenje.
- Moralni ili poučni nivo: Etika i životna pouka namijenjene svakodnevnom ponašanju i odgoju čovjeka.
- Irfanski ili metafizički nivo: Duboki spoznajni uvid u suštinu postojanja, Božiju jednoću i tajne ljudske duše.
Uspoređujući čovjeka s perzijskim vrtom – čiji su vanjski zidovi neugledni i ograđeni, ali se iza njih skrivaju voćnjaci, cvijeće i vodoskoci – dr. Drkić je pozvao prisutne da ne ostaju na površini vanjskog izgleda, već da prodiru u suštinu stvari.
Pouke priča o trgovcu i papagaju te Musau, a. s., i čobaninu
Kroz slikovite primjere profesor Drkić je analizirao dvije izuzetno poznate priče iz Mesnevije koje su već u ranim stoljećima prevođene na evropske jezike.
- Priča o trgovcu i papagaju (prvi svezak Mesnevije)
Govoreći o priči u kojoj trgovac očerupa papagaja jer je prosuo ulje bježeći od mačke, a papagaj zašuti sve dok ne ugleda ćelavog derviša kalenderiju, misleći da je i on očerupan, profesor je ukazao na zamku površnog uspoređivanja stvari po vanjštini. Prikazao je kako je ova priča rano ušla u talijansku (kod Fiesca u 14. stoljeću), britansku i američku narodnu predaju, ali je naglasio da islamska tradicija započinje tamo gdje zapadna staje – na dubokom poučnom i metafizičkom nivou.
„Rumi nas uči da se i pčela i bumbar s istog mjesta napajaju, ali od jednog nastaje otrov, a od drugog med. Prema pojavnosti stvari izgledaju isto – kao gorka i slatka voda ili magija i mudžiza – ali razlika u njihovoj suštini je beskrajna“, istakao je dr. Drkić.
- Priča o Musau, a. s., i čobaninu (drugi svezak Mesnevije)
Druga priča opisuje susret poslanika Musaa, a. s., i jednostavnog čobanina koji se Bogu obraća na neuk, antropomorfan način (nudeći da mu krpi opanke, češlja kosu i trijebi vaške). Nakon što Musa, a. s., strogo ukori čobanina zbog neprimjerenih riječi, kako to opisuje Rumi, Bog objavom ukorava samog Musaa, a. s., riječima: „Jesi li došao da veze uspostavljaš ili si poslan da veze prekidaš?“ Ova priča podsjeća na poznati poslanički hadis u kojem se navodi da Allah ne gleda u čovjekova lica i imetke, već u srca i unutrašnja stanja.
Završavajući predavanje, prof. dr. Munir Drkić naglasio je da svaka osoba ima svoj autentični put kojim se približava Stvoritelju te da formalna pravila i izvanjski oblici ne smiju zakloniti iskrenu ljubav i namjeru u srcu.