Radost zajedničkog iftara sinoć je u obnovljenoj džamiji u Ljubinju podijelilo oko 60 mladih postača mlađe starosne dobi čije porodični korijeni potiču iz ovog malog hercegovačkog gradića. Većina njih je rođena neposredno prije ili nakon prestanka ratnih dejstava. Očevi, djedovi su im prenijeli svoje uspomene i svoju ljubav. Sjećanja na djetinjstvo im blijede i stoga su s velikim oduševljenjem prihvatili poziv na zajednički iftar. Oni su dijelili dvije radosti, radost zbog prestanka posta i radost međusobnog susreta. Iftar su prisustvovali omladinci koji danas žive u Mostaru, Stocu, veliki broj njih iz dijaspore, svi opredijeljeni da se treba vraćati rodnom kraju, da treba nastaviti gajiti i njegovati Ljubav svojih očeva, djedova.
„Po prvi put omladinci iz Ljubinja zajedno su se okupili prošle godine u Mostaru. Ove godine smo napravili iskorak i odlučili da dođemo tu gdje trebamo biti, gdje smo rođeni jer želimo ispuniti svoj emanet“, kazao je Tahir Taslaman, zamjenik direktora jedne mostarske osnovne škole, koji već tri godine zaredom neumorno radi na okupljanju Ljubinjaca da tokom mjeseca ramazana klanjaju što više namaza u gradskoj džamiji u Ljubinju.
Taslaman je naglasio kako im je cilj da ovim okupljanjima nastoje očuvati ljubav prema rodnoj grudi. „Cilj nam je da se družimo, izgrađujemo prijateljstva, čuvamo rodbinske i zavičajne veze, da ne zaboravljamo rodni kraj. Želja nam je da svako od nas nakon onih osnovnih obaveza neophodnih za život očuvanje ovog džemata, i našeg prisustva u ovom dijelu Hercegovine osjeća kao lični prioritet“, poručio je ef. Taslaman.
Prethodne tri godine u obnovljenoj džamiji u Ljubinju klanjani su teravih namazi, četiri puta klanjali su Bajram namaz, a po prvi put organizirali iftar. Kako neko reče od učesnika možda je ovo uopće prvi iftar u ovom gradići u posljednjih dvadeset pet godina. Pitanje je da li je i kad iko uopće iftario posljednjih godina u ovom gradu.
Džamija u Ljubinju obnovljena je 2012.g. i predstavlja jedan od svjetionika nepresušne želje Bošnjaka Ljubinja da se vraćaju svome rodnom kraju. S nesebičnom simpatijom i vedrinom Ljubinjci pričaju o toj džamiji. Izgrađena je u gradskom haremu nakon što gradske vlasti nisu dozvolile da se obnovi na njenom izvornom mjestu. Sad su na tom lokalitetu neki drugi objekti, Tržni centar, hotel, dio bolnice, dio stambenih zgrada i fontana. U domaćoj literaturi navedeno je da su Kizlar-agina džamija u Ljubinju porušena tokom Drugog svjetskog rata. Međutim, porušena je dvije godine nakon okončanja ratnih dejstava. Porušena je u Miru, 1947. Munara je ostala. Prilikom rušenja poginuo je jedna od onih koji su je skrnavili. Godinu dana poslije i nju su uspjeli srušiti. Odluku da se džamije sruši donijela je opštinska vlast, a tu odluku podržalo je 7 Bošnjaka - Muslimana.
