Nagrađivani romana „Jednog dana doći ću, oče“ autora Edina Krehića u organizaciji Kulturno-edukativnog centra za ženu Sehara i izdavačke kuće Palm Books sinoć je promoviran i u Mostaru. Roman su promovirali mr. Irma Marić, Edin Kulović i Edina Kamenica. Radnja romana vještim umjetničkim darom, kroz prizmu savremenih društvenih odnosa u Bosni i Hercegovini, prati stoljetne golgote jedne porodice prepune stradnja, straha, neizvjesnosti, borbenosti, odlučnosti i opetovanosti. Podtekst romana skoro pravolinijski prati usud cjelokupnog bošnjačkog stradanja i istrajavanja kao svojevrsnog „društvenog genetskog koda“, od kojeg se ne može pobijeći. Krehić je podsjetio da je roman oslonjen na niz istinitih događaja o ličnostima iz njegove porodice, vojnike u Prvom i Drugom svjetskom i Trećem bosanskohercegovačkom Odbrambenom ratu.
„Moj pradjed je poginuo kao pripadnik Austro-ugarske vojske braneći carstvo kojeg više nema i granice kojih više nema. Moj dedo je dobio ime po rođaku koji je nestao u antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu. Moj otac se rodio 1949.g. a poginuo u borbama u Sarajevu 1992.g. Knjiga je sastavljena iz mnogo ovakvih detalja“, istakao je Krehić.
Doajen bh novinarstva Edina Kamenica govoreći o romanu „Jednog dana doći ću, oče“ izdvojila je teme, opise i događaje koji su jednako autentični u svim našim ratovima. „Nižu se bosanskohercgovačka polja smrti na kojima su jedini zakloni tijela ranijih stradalnika. Ti ljudski štitovi spašavaju one koji već u narednom trenutku postaju štit drugima“, ocijenila je Kamenica. Na poseban način Kamenica je na promociji učitala i niz vlastitih iskustava iz njenih tekstova o stradanju Bošnjaka u posljednjem ratu, čime je zapravo roman učinila otvorenim fabulom nezavršenim, živim i aktuelnim.
„Mi tako malo znamo jedni o drugima. S privim danima mira niko od nas ne zna jesi li bio borac, jurišnik ili pozadinac. Recimo, kartograf u nekom štabu nema pojma kako izgleda mrtvac, bitka ili ranjenik. Sve se sine, zaboravi. Zna to svako od nas. I danas svjedočimo kako su prošli oni koji su u vremenu agresije bili na prvim linijama odbrane. To „topovsko meso“ i danas su u svojim besanicma pod brdima zaborava. Jedan od čistih, neokaljanih bio je i Senad Mehdin Hodžić, Crni Labud. Nakon rata po boračkim kancelarijama počeše tragati za pokretačima otpora i zamislite ne nađoše Senada Hodžića“, podsjetila je Kamenica.
Roman „Jednog dana doći ću, oče“ kako je naglasio Edin Kulović lišena je mržnje i viktimizacije. „U nekoliko prizora vidite prizor u kojem se scena odvija, ali nema pretjeranih opisa. Opisi ratnih scena vas vuku kao da ste u sred bitke. Krehić bitku ne opisuje sa strane već iznutra, iz srca i uma ratnika.“ kazao je Kulović.
Roman „Jednog dana doći ću, oče“ je dobitnik Plakete Ajvatovice. Preveden je na više svjetskih jezika. A zbog jasnih slika događaja i likova, već je najavljeno da će prema njemu romanu biti snimljen i igrani film.
