Odgledao sam film Avde Huseinovića NA DRINI KRVAVI VIŠEGRAD. Progovoriše slike zvjerstva što ni zvijerima svojstveno nije, slike što vape da govoru vični nove riječi potraže, riječi koje kad se čuju i kad se izgovore snu na oči ne daju, zaboravu nit osmijehu.
Prođoše mi kroz sjećanja Memiševići, Karišici i mnogih drugih prezimena dragi insani što im po kućam noćevah i ko imam uz ramazan teravije klanjah u Omeragićima, Prelovu i susjendim selima višegradskog kraja.
Zamuti mi na bistru vodu Drine krv viđenog sjećanje. Prljav se svakim trenom zaborava u ovim poratnim godinama osjetih i svakim povlačenjem u vremenima ratnim. Kriknu ponor bola i svi mostovi sopstvenih kompromisa sa životom.
Poželjeh se vode dotaći, slabost ljudsku sa sebe oprati, istigfar iskati i šehadet proučiti. Dužan sam toliko za svoja višegradska sjećanja. Za onih trideset iftara, trideset snova i tri stotine višegradskih insana što upoznah.
I nije pitanje koliko jesam a koliko nisam kao insan kriv! Ne! Pitanje je koliko se žrtve našeg naroda u svakom danu, svakom komadiću vremena sjetim i koliko s tim sjećanjem živim!
Na Drini krvavi Višegrad, na Balkanu krvava Bosna, na Zemlji krvava pravda.
Izreče narator u filmu imena onih koji ne doživješe „da drže časove historije i danima opstanka zbore“.
A ko to danas drži časove historije i ko to o danima opstanka zbori?
Avdo Huseinović zbori! Zbori još jedna četa Avda i četa Huseinovića.
Veliko za njih kao ljude, kao jedinke! Malo za ono što se desilo!
Jesmo li preživjeli da zaboravimo?
Jesmo li zaboravili da nam se ponovo desi?
Na Drini krvavi Višegrad, Srebrenica, Žepa, Foča, Nevesinje...
Ne može se vratiti prošlost, nikad nam se ovakva i ne vratila da Bog da!
Ključ od ove dove, njeno amin, mnijem u našem je pamćenju.
Hvala Avdi za ovaj film, za ovo podsjećanje, hrabrim borcima Bosne što mnoge bosanske mostove nećemo pamtiti po klanju a rijeke ispod njih po tijelima zaklane nejači.
Preporučujem svakom Bošnjaku i Bošnjakinji da nađe vremena i odgleda ovaj film. U ime zaklanih nana i deda, majki i očeva, braće i sestara, tek rođenih kćeri i sinova koji još nisu ni progledali bili kad su u Avdinu TEŠKU priču ušutili.
Esad Bajić




