PREPOROD: Vaša knjiga Neuspjeh političkog islama veoma je cijenjena i smatra se nezaobilaznim štivom za svakog ko se interesira za politički islam. Kada je izašla prije dvadeset godina tvrdili ste, a i u nedavnoj knjizi Globalizirani islam to ponovili, da je glavni razlog tog neuspjeha islamista "nepostojanje realnog političkog i ekonomskog programa." Je li to jedini razlog?
Profesor Roy: Naravno, nije tu stvar samo unutrašnjeg neuspjeha. Tu se, dakako, radi i o izvanjskim pritiscima i ugnjetavanjima. I to nije nikakva novina. Međutim, islamisti su po prvi put imali priliku, u najmanju ruku, pokazati da mogu nešto uraditi. Kao naprimjer, u slučaju Tunisa i Egipta. A iznenađujuće je, umjesto da su nešto učinili, mjesecima su govorili o šerijatu, ne samo o šerijatu, već i o ustavu, mjesecima, mjesecima. O tome šta ugnjetava islam, šta ugrožava šerijat – sve to bez ikakvih rezultata! Oni su mogli donijeti ustav i htjeli su da izbjegnu pritisak zbog nedonošenja ustava. Nisu uspjeli donijeti ustav kakav treba i propustili su priliku da vladaju inkluzivno. Također, razlog je i taj što su samo pokušavali postaviti svoje ljude i dovesti ih na vlast. Vlast dolazi sa programom vladanja. Oni nisu rekli ljudima: Gledajte, u ekonomiji to nećemo uraditi, ne možemo to uraditi jer je vojska protiv, birokracija je protiv, ali nisu ni donijeli ideje. Vidite, oni jesu imali narodnu podršku i popularnost, imali su više od 40 procenata podrške. Ali, kasnije su izgubili ovu popularnu podršku. Nije to samo zbog toga što je vojska izvršila udar. Vojska je udar mogla izvršiti zbog gubitka dobrog dijela popularne podrške. Vojska se nije usuđivala na njih udariti prije. Za mene je u slučaju Egipta veoma čudan taj nivo neprijateljstva protiv Muslimanske braće u tom nekom popularnom pokretu. Ovdje ne govorim o sekularistima, pozapadnjačenim ljudima, ti ljudi su ih ionako mrzili cijelo vrijeme. Oni i nisu bili taj neki front koji je bio spreman sarađivati sa Muslimanskom braćom. Ali, obični ljudi, dakle, seljaci, taksi vozači, vlasnici trgovina su glasali za njih. Šta se to desilo sada? Ustvari, ja mislim da je razočarenje bilo toliko jako, da je ono zauzvrat proizvelo neku vrstu antipatije. U Tunisu nema vojske kao snažnog faktora, niti ima izvanjskog pritiska. U Tunisu ljudi iz An-Nahde imaju vremena da pregovaraju, a također i da se mijenjaju. Stoga sam prilično optimista da će se u Tunisu možda moći vratiti na vlast kasnije, ali kao normalna politička stranka.
PREPOROD: Skoro da nema teze ili mišljenja na Zapadu koje tretira promjene u muslimanskom svijetu, a koje kao preduvjet za demokratizaciju muslimanskog svijeta ne traži da ta društva prvo trebaju biti sekularizirana. Molimo Vas da nam detaljnije to pojasnite budući da ste se malo već dotakli tog pitanja? Je li taj argument na mjestu? Je li to nužno?
Profesor Roy: Ne, jer mi taj termin sekularizam koristimo na ideološki način. Mi na sekularizam gledamo kao da je on neka vrsta filozofije života. Čak mu specifiziramo vrijednosti itd. To je način na koji se on danas koristi u Francuskoj. "Sekularne vrijednosti" – šta to znači? Šta predstavljaju "sekularne vrijednosti"? Kada je bila aktuelna tema o odvojenosti crkve i države u Francuskoj, Jules Ferry, čovjek koji je osnovao sekularne škole, nikada nije kazao da postoje "sekularne vrijednosti". Uvijek je govorio da sekularni i religijski orijentirani ljudi imaju iste vrijednosti kao što je porodica. U vrijeme kada su sekularisti to podržavali, dakle porodicu, patrijarhalno orijentirani su imali iste moralne postavke. Možda nisu imali ista uvjerenja, ali su imali istu etiku. Stoga je besmislica govoriti da postoje određene "sekularne vrijednosti". Možete imati bilo kakve vrijednosti koje mogu biti sekularne, npr. možete biti za istospolne brakove, ali im se možete i protiviti. Sloboda govora nije sekularna vrijednost. Znate, Ataturk i Staljin su bili sekularisti, ali nisu podržavali slobodu govora. Dakle, koncept "sekularnih vrijednosti" nema nikakvog smisla. Prema tome, postoji zabuna oko sekularizma kao ideologije i sekularizma kao odvojenosti (separacije) crkve i države, religije i politike. Ovo je preduvjet za demokraciju. Morate imati odvojenost između politike i religije, ali to ne znači da društvo mora biti sekularno. Društvo može biti religiozno. U Americi imate veoma religiozno društvo, a postoji jaka i izrazita odvojenost države i religije.
PREPOROD: Budući da dolazite iz Francuske, primijetili smo u posljednje vrijeme veoma zabrinjavajuće trendove odnosa Francuske prema imigrantima, veoma nepopularne poteze Vlade Francuske. Naprimjer, evo nedavno protjerivanje romskih imigranata. Nekako nas to podsjeća čak na neke mračne politike iz prošlosti, ukazuje na neke predrasude, itd.? Evo, skoro smo imali slučaj protjerivanja učenice, Romkinje, čiji jedan roditelj je porijeklom s Kosova? Kako biste to prokomentirali?
Profesor Roy: Postoji opći problem u Evropi, a poseban u Francuskoj. Opći problem je onaj populističkog pokreta, a to je problem identiteta. Šta je identitet niko ne zna. Ti ljudi nisu religiozni, jer ne idu u crkvu. Oni ne govore o kršćanskim vrijednostima, jer njihove vrijednosti nisu kršćanske. Oni govore o kršćanskom identitetu bez kršćanske vjere, bez kršćanskih vrijednosti. To je ono što je po srijedi. To imate u Velikoj Britaniji i svugdje. Druga strana je ona u Francuskoj gdje imamo slučaj da je sekularizam transformiran u nacionalnu ideologiju. Sekularizam više nije samo separacija, ili odvojenost crkve i države. Sekularizam je ideologija, ali, niko tačno ne zna šta ona znači.
(www.preporod.com)
