-Na samome početku želim da čestitam svim učenicima, studentima i profesorima početak nastavne godine. Kao što je dobro poznato, Islamska zajednica je razvila odgojno-obrazovni sistem koji obuhvata desetine hiljada učenika. Najmasovniji je mekteb kao stanovita vikend škola. Tokom razdoblja socijalizma mektebi su bili jedini oblik masovnijeg vjerskog odgojno-obrazovnog djelovanja, uprkos teškim uvjetima rada. Danas, možemo sa sigurnošću reći da su uslovi rada u mektebima u pravilu dobri. Mektebi su u prosjeku dobro opremljeni. Udžbenici su napisani. Međutim, i dalje, muallim ili muallima su odlučujući faktor. U tome smislu imamo veliku odgovornost i veliki izazov istovremeno. Od naše predanosti muallimskom pozivu u najvećoj mjeri zavisi uspjeh u mektebu. Istovremeno, potrebno je doraditi određene procedure u procesu stručnog savjetovanja i stručnog i općeg nadzora mektebske nastave. Potrebno je blagovremeno valorizirati rad kako onih koji ostvaruju dobre rezultate tako i onih koji mektebu pristupaju bez dovoljno ažurnosti i odgovornosti. U tom smislu potreban je veći angažman i više inicijative na svim nivoima, od medžlisa i muftijstva do Rijaseta. Svi moramo dati više od sebe na ovom planu. Uz mekteb nemjerljivu važnost ima i islamska vjeronauka koja se predaje u osnovnim i srednjim školama. Mekteb i vjeronauka su kompatibilni, ali ne mogu nadomjestiti jedno drugo. Procenat učenika koji idu na vjernauku iz godine u godinu dovoljno govori o očekivanjima roditelja i učenika, a kao što znate vjeronauka je izborni predmet. Na razini srednjeg obrazovanja do sada je razvijen model medrese, a isproban je uspješno i model gimnazije. Sve one po rezultatima i uspjesima spadaju u red natprosječnih škola, a u pojedinim slučajevima one su u samom vrhu među srednjim školama, ili su najbolje ili među nekoliko najboljih i najuspješnijih. Međutim, svjesni smo i određenih nedostataka i slabosti koje ćemo otkloniti. Naš cilj mora biti jasan-najbolje obrazovanje. Što se tiče visokog obrazovanja unutar Islamske zajednice, kao što znate, ono se ostvaruje na četiri fakulteta. Fakultet islamskih nauka u Sarajevu je visokoškolska ustanovama čija referentnost uveliko prelazi granice Bosne i Hercegovine. Fakulteti u Bihaću, Zenici i Novom Pazaru, također, uspješno vrše svoju misiju. U perspektivi ćemo raditi mnogo više na međusobnom povezivanju fakulteta, međusobnoj razmjeni, a u cilju obezbjeđenja što kvalitetnijeg obrazovanja za sve studente. U konačnici, do kraja februara 2014. godine biće završen dugoročni, odnosno desetogodišnji Plan razvoja odgojno-obrazovnih ustanova Islamske zajednice. Neki njegovi dijelovi su skoro završeni, neki su u toku, a radna grupa za izradu plana razvoja srednjeg obrazovanja biće formirana tokom ovog mjeseca. Želimo da posredstvom zajedničkih iskustava postavimo jasne ciljeve, odredimo prioritete i odredimo rokove za njihovu realizaciju.

Svjesni svoje zadaće

Mektebi jesu naša temeljna odgojno-obrazovna ustanova. Koliko su roditelji svjesni svojih obaveza odgajanja djece, ovo tim prije što je danas sve prisutnije njihovo otuđenje od djece koja, moramo priznati, sve više vremena provode uz internet, facebook ili video igre? Na TV ekranu, ali i na našim ulicama sve je više nasilja. Problemi su svakako sistemske naravi. No, koliko Rijaset IZ može u tom segmentu dati svoj doprinos u sprječavanju takvih pojava? 

-Ulogu roditelja ne mogu nadomjestiti ni mekteb, ni obdanište niti škola. Istovremeno i mekteb i škola imaju svoju ulogu koju je teško zamijeniti. Prema tome, svi trebamo biti svjesni svoje zadaće. Savremeni ritmovi života su takvi da mnogi roditelji malo vremena mogu provoditi sa djecom na kvalitetan način, u igri dok su djeca mala ili razgovorima kada porastu. Naravno to ih ne oslobađa odgovornosti. Istovremeno, savremene tehnologije su zaista globalizirale svijet, odnosno učinile ga velikim globalnim selom, kako ga je svojevremno nazvao McLuhan. U takvim okolnostima ljudi mnogo komuniciraju, ali posredstvom aparata, a malo se razgovara licem u lice. Možete vidjeti sve članove jedne porodice kako u određenom trenutku sa nekim pojedinačno razgovaraju, jedan telefonom, drugi putem skypa, treći SMS-om, četvrti preko Facebooka, a da duže vrijeme međusobno niko ni sa kim ne progovori ni jednu jedinu riječ. Neki autori takav deficit komunikacije nazivaju dehumanizacijom porodice. Usljed takvih okolnosti Islamska zajednica može poduzimati određene korake posredstvom svojih odgojno-obrazovnih ustanova. Na fakultetima na kojima se obrazuju imami, odnosno mullimi, muallime i vjeroučitelji nastavni kurikulumi moraju biti takvi da uvažavaju činjenicu o kojoj smo govorili, tj. da se budući muallimi i vjeroučitelji kvalitetno pripreme za podučavanje učenika koji odrastaju u takvom porodičnom miljeu. 

Status predmeta vjeronauke u osnovnim i srednjim školama stabiliziran je i nije upitan. Međutim, s početkom ove godine roditelji su dobili upitnik na osnovu kojeg su se trebali izjasniti da li njihova djeca žele pohađati predmet vjeronauke ili predmet zdravi stilovi života. O čemu se radi?

-Opredjeljenje roditelja i učenika je potpuno jasno, oni žele islamsku vjeronauku. Kao što je poznato to je izborni predmet, dakle nije obavezan, a devedeset posto učenika ide na vjeronauku, što nedvosmisleno govori o njihovom stavu prema tom pitanju. Dakle, stabilnosti vjeronauke u školama, ako to već tako nazivamo, ponajviše doprinosi velika zainteresiranost samih učenika, odnosno njihovih roditelja za ovaj predmet i visoko stručan i predan nastavnički kadar koji predaje vjeronauku. Istovremeno oni roditelji i učenici koji ne žele ići na vjeronauku imaju puno pravo na svoj izbor. Ni jedni ni drugi ne trebaju biti zbog svog izbora stigmatizirani i dosadašanja praksa pokazuje da tu i nema nekih problema. Do sada je bio alternativni predmet kultura religija, a sada u Kantonu Sarajevo uvodi se i drugi alternativni predmet zdravi životni stilovi. Sa svoje strane možemo kazati, da učenici koji pohađaju vjeronauku, u svakom slučaju, neće ostati uskraćeni za znanja koja se nude u okviru predmeta zdravi životni stilovi, jer nastavni program u okviru nastave vjeronauke upravo nudi znanja o „zdravim stilovima života”. Moj osobni stav je da novi predmet ne bi trebao biti problem, ali ovaj naziv predmeta je sugestivan i samim time podoban je za ideologizaciju. Međutim, određene zaključke ćemo moći donositi tek na kraju školske godine kada budemo imali podatke o tome koliko učenika se opredijelilo za islamsku vjeronauku, a koliko za alternativne predmete. 

Posebna je briga Rijaseta IZ o Bošnjacima na području manjeg entiteta. Bošnjačka djeca u Konjević-Polju ne mogu pohađati u osnovnoj školi predmete iz bosanskog jezika i nacionalne grupe predmete što je zakonski propisano. Šta se na tom polju može uraditi?

-Nema nijednog argumenta kojeg bi entitetski organi mogli imati na svojoj strani pri osporavanju prava roditelja i njihove djece na nacionalnu grupu predmeta. Od ovog prava, kao i drugih Ustavom i zakonom utvrđenih, ne treba odustati. Na žalost ne vidim odgovarajuću javnu podršku zahtjevima roditelja. Začuđujuće je da se politički subjekti od kojih se očekuje da aktivno sudjeluju u rješavanju ovog pitanja ponašaju anemično, ali i šira društvena podrška nije uopće na odgovrajućem nivou. 

(Cijeli intervju možete pročitati u printanom izdanju od 1. oktobra, broj: 19/1005)

preporod.com