„Nedopustivo je i neshvatljivo da je dr. Milivoj Mirza Abdurahman Malić bio toliko dugo prešućivan u javnosti, uprkos činjenici da je oskudno i šturo spominjan u radovima orijentalista i domaćoj stručnoj literaturi. Tek sada stekli su se svi uvjeti za objektivnu valorizaciju njegovog djela. Objavljivanjem prijevoda njegove disertacije Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka prekinuo je zavjet šutnje koji se nad Malićevim djelom i ličnošću decenijama pleo“, govoreći o značaju održavanja naučnog skupa održanog u okviru programa manifestacije Dani mevluda i zikra rekao je prof. dr. Namir Halilović. Halilović je u svom izlaganju, u kratkim crticama ponovio važnost i značaj Bulbulistana Fevzija Mostarca u cjelokupnim književnim tokovima u okviru osmanskog carstva.
Fevzi Mostarac je ravnopravno učestvovao u njima iako iz pozicije Bosne i Hercegovine. Pisao je i pjevao na perzijskom jeziku, iako ne postoje pouzdani podaci da se obrazovao u prijestolnici drevnog pjesništva. Jednako tome značajan je i doprinos Mirze Malića koji je zapadne kulturne krugove svojom doktorskom disertacijom odbranjenom na Sorboni u Parizu 1935.god. upoznao sa jednim od rijetkih pisaca koji su pisali prozu na orijentalnim jezicima. Time je, kako je zaključila direktorica Instituta dr. Dževada Šuško zapadna javnost stekla jasniji uvid o kulturnom stvaralaštvu muslimanskih naroda u Evropi.
Naučni skup otvorio je mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović podsjetivši kako je doprinos ovog naučnog skupa respektabilan sadržaj kojim se afirmira tradicijska raskoš manifestacije Dani mevluda i zikra što je jedan od njenih ciljeva. „Doprinos Mirze Malića je inspirativno značajan. On je primjer slobodoumnog čovjeka koji ruši prepreke, i barijere slijedeći ustrajno svoj životni put, uspostavljajući mostove između naroda, kultura i jezika“, kazao je muftija.
Mirza Milivoj Malić je u Zagrebu 1922. godine prešao u islam i uzeo ime Mirza Abdurahman čime je, zapravo, gledano iz današnjih percepcija, pogotovo imajući na umu da se taj cijeli proces odvijao u jednom sasvim logičnom slijedu, postao još zanimljivijom ličnošću. „Trebalo bi dobro poznavati njegovo vrijeme da bi se mogle dosljedno interpretirati sve važne činjenice u vezi s tim“, kazala je Zorica Manojlović iz Državnog arhiva u Rijeci koja se već duži niz godina bavi istraživanjima biografije Mirze Milivoja Malića. „Orijentalni filolog, iranist, poliglot, prevodilac i publicist dr. Milivoj Mirza Abdurahman Malić ili Mirza Abdurahman M. Malić (Imotski, 10.7.1897. - Sušak, 12.10.1935.) u jugoslavenskoj i bosanskohercegovačkoj orijentalnoj filologiji i povijesti književnosti ostaće trajno zabilježen zbog svoje doktorske dizertacije o hercegovačkom pjesniku Šejh Fevziju Mostarcu (Blagajcu) i njegovom djelu Bulbulistan napisanom na perzijskom jeziku u 18. Stoljeću. Volio je književnost, mnogo čitao, a po vlastitim riječima kao vrlo mlad počinje se zanimati za strane jezike i kulture, istočne religije. Jednom prigodom kasnije, u pismu Stjepanu Radiću 1925. godine kao svoje duhovne, književne i intelektualne preferencije, navodi Thakura, Baudelairea, Marianija, Strindberga, Nietschea, Hamsuna, Ewersa i - Polića Kamova. Zanimajući se za islam pročitao je i analizirao sva izdanja knjižare Bekira Kalajdžića“, pored ostalog istakla je Manojlović.
Ona je brižno i s puno uvađavanja opisala detalje iz različitih Malićevih životnih epoha, počev od Sušaka, Rijeke, Zagreba, Španije, Barselone, Pariza i ponovnog povratka u Sušak gdje je i umro pri tom referirajući se na opće historijske kontekste. „Za mnoge od nas je susret s Malićem bio nenadan, iznenađenje, otkriće. Mnoge je začudio, impresionirao, fascinirao, za njegova života i kasnije. Mnogi ga vjerojatno i nisu shvaćali niti mogli razumjeti. Primarno, njegova motivacija dolazila je iz intelektualnih i duhovnih potreba i oko njega dovoljno slobode i razumijevanja da istražuje i uči, da strasno probija konvencije. Za naše prilike neobična, ovakva životna priča u Europi dvadesetih godina 20. stoljeća možda i nije bila takva rijetkost. Mnogo toga ostaje za istražiti, neki dijelovi ostat će vjerojatno trajno pokriveni prošlošću“, kazala je Manojlović
Malićevu rukopisnu zaostavštinu koja se čuva u Gazi Husrev- begovoj biblioteci predstavio je direktor ove ustanove mr. Osman Lavić. Malićeva kolekcija, kako je kazao, je razvrstana u 170 koverata u arhivu biblioteke. „Govoriti o toj kolekcije znači govoriti o objavljenim, neobjavljenim i prevedenim radovima. Jedan odjeljak je njegova korespondencija sa istaknutim ličnostima, dok je posebno poglavlje izrazi saučešća povodom njegove smrti“, pojasnio je Lavić. Prema njegovom mišljenju ta zbirka rukopisa dobra je osnova za renomirano naučno valoriziranje ličnosti i djela Mirze Abdurahmana Malića.
Prof. dr. Ismet Bušatlić govorio je o kulturno - historijskom nasljeđu Imotskog kraja, gdje je rođen Malić. Apostrofirao je kako je na tom području bilo nekoliko džamija, vjerskih škola, turbeta, mjestu gdje su se prepisivale i izučavale knjige na arapskom jeziku. „Imotski kraj je usko bio povezan sa Mostarom, ti krajevi su ta duhovna podloga na koju se Malić oslonio, i stoga me raduje da su institucije u Mostaru prepoznale taj značaj i pokrenuli ovu inicijativu“, kazao je dr. Bušatlić.
Dr. Šuško je na kraju naučnog skupa promovirala i knjigu „Milivoj Mirza Malić i Fevzijev Bulbulistan na Univerzitetu Sorbonne“ čije izdavanje su podržali Mešihat Islamska zajednica u Hrvatskoj, Mostarsko muftijstvo i Medžlis Islamske zajednice Mostar. „Mi u Institutu nastojimo afirmirati življenje i razumijevanje islama kod Bošnjaka kao autohtonih evropskih muslimana. To je ogroman posao. Smatramo da samo osvješćen narod poznaje svoju tradiciju i na taj način gradi samopouzdanje i tek kroz to može da stekne poštovanje od drugog i drugačijeg.“, naglasila je dr. Šuško.
