MOSTAR
Kada je došao red na moju kolumnu u okviru Preporodove rubrike „Muftijin stav“ u aktuelnom trenutku tema se sama od sebe nametnula, jer u žiži interesovanja javnosti, kako lokalne tako i kompletne bosansko-hercegovačke, ponovo je Grad Mostar, čije je buduće političko uređenje na dnevnom redu, a od čega će zavisiti i održavanje predstojećih lokalnih izbora u njemu. Mostar i u vremenu mira nosi teško breme, u njemu ili na njemu, u mnogo čemu se prelama uređenje odnosa i na Federalnom i na državnom nivou. Taj proces traje, on je dugotrajan i iscrpljujući, i kao takav traži da mu se posveti s dosta strpljenja, planiranja i racionalnog pristupa.
Nad Mostarom sve ove godine lebdi jedan proces i jedan projekat koji bi od njega napravio grad u kojem se realizuje majorizacija i potpuna dominacija Jednih nad Drugima, što je apsolutno neprihvatljivo i što protagonistima takve ideje nije uspjelo ni u najtežim ratnim danima kada je ovaj Grad bio izložen bjesomučnom uništavanju i razaranju, a njegovi stanovnici – naročito Bošnjaci, izloženi progonima, protjerivanjima i potpunom fizičkom nestanku. Ideja Grada za samo Jedne i dominaciju Jednih nad Drugima i Trećima i Ostalima, nažalost još uvijek živi i nema znakova da slabi i da su njeni kreatori odustali od svog projekta.
Mostar je središte Bošnjaka u svim sferama života, u njemu su svoje mjesto i utočište našli i nalaze brojni drugi Bošnjaci iz svih drugih gradova Hercegovine, a u kojima danas usljed rata i raseljavanja, živi minoran broj pripadnika bošnjačke Zajednice. Stoga je pitanje Mostara, ustvari pitanje Bošnjaka u Hercegovini u cjelini. To pitanje traži probošnjačko zajedničko djelovanje i nastupanje, jer u pogledu Mostara, ne bi smjelo da među političkim predstavnicima i akterima u vezi s njegovim statusnim uređenjem bude ikakve sujete, nepovjerenja i nespremnosti za dijalog. Ovaj proces traži potpunu upućenost u problem koji nije problem samo sadašnjeg trenutka, jer samo njegovo izdvajanje u mirovnim sporazumima u Vašingtonu i Dejtonu ukazuje da se radi o izuzetku i najboljem rješenju za kojim se kako tada, tako i danas tragalo. Stoga nijedan proces u vezi s tim ne može zateći i dovesti u poziciju da ne postoji potpuna i cjelovita upućenost u njega.
Radi budućnosti ovoga grada, bošnjačke perspektive i razvoja u njemu, nužno je da postoji usaglašen stav koji čuva njegovu cjelovitost i istrajava na rješenju koje osigurava konstitutivnu jednakopravnost svih njegovih naroda u odlučivanju i upravljanju. Ako se na jednoj strani uređenje Mostara želi predstaviti kao usaglašeno stajalište Hrvatskog narodnog sabora, onda među političkim predstavnicima Bošnjaka mora postojati usaglašen odgovor.
Bošnjački je interes da svoj utjecaj i prisustvo ojača i u drugim hercegovačkim centrima, jer se naši nacionalni interesi moraju tražiti i na prostorima širim od Mostara, i južno, i istočno i zapadno. To je pitanje aktuelizirano i dato mu je na pažnji, ali će od svega biti važniji konačni ishodi i rezultati na terenu. Oni će biti pokazatelji naše svijesti i posvećenosti obavezama i zadacima koji su pred svima nama. Od izabranih predstavnika naroda očekuje se da posvećeno rade na terenu, umrežavajući naše iseljeništvo koje prepoznaje svoje mogućnosti i nudi svoj potencijal u službu prosperitetnijeg djelovanja i snažnijeg i nacionalnog i vjerskog i kulturnog utjecaja na prostorima odakle su njihovi korijeni i porijeklo.
Ova kolumna bi se mogla sažeti u poruci koja pobuđuje okupljanje i saradnju na projektima koji ne mogu biti nikako drukčiji nego zajednički i objedinjujući. Jer pitanja opstanka naroda, samoodrživih projekata i razvoja su zajedničke stvari svima nama bez obzira na sve razlike. Mostar i Hercegovina su čudesni krajevi, na tom vrelom suncu i kamenu ispisane su i ispisuju se i danas burne stranice i etape naše historije, koje su uvijek imale veći odjek i značaj od tog podneblja.
Mostarski muftija Salem -ef. Dedović.
Objavljeno u IIN Preporod, 1. april 2016. godine
