Hvala Allahu Svemilosnom, Samilosnom, Koji je vjeru islam ljudima učinio da bude milost, radost i uvijek pozitivna motivacija koja ih podstiče na dobrotu, na plemenitost, na dosljednost i na žrtvovanje za opće korisne stvari! Svjedočimo da nema drugoga boga osim Allaha, i da je Muhammed, a.s., Božiji rob i Njegov odabrani poslanik! Neka su Allahovi blagoslovi i mir na poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu, vrle drugove – ashabe, i neka su Božiji spas, milost i uputa s nama i nad nama! Amin!

Čestita braćo muslimani,
Kur'anska poruka, poruka ajeta današnje hutbe glasi:

إِنَّا عَرَضْنَا الأَمَانَةَ عَلَى السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ وَالْجِبَالِ فَأَبَيْنَ أَن يَحْمِلْنَهَا وَأَشْفَقْنَ مِنْهَا وَحَمَلَهَا الإِنسَانُ إِنَّهُ كَانَ ظَلُومًا جَهُولا
لِيُعَذِّبَ اللَّهُ الْمُنَافِقِينَ وَالْمُنَافِقَاتِ وَالْمُشْرِكِينَ وَالْمُشْرِكَاتِ وَيَتُوبَ اللَّهُ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَّحِيمًا

 „Mi smo Nebesima, Zemlji i planinama emanet ponudili pa su ga odbili ponijeti, jer su ga se pobojali, a čovjek ga uprti – zaista je čovjek okrutan i neznalica veliki – A to stoga da Allah licemjere i licemjerke, mnogobošce i mnogoboškinje kazni, te da Allah vjernicima i vjernicama oprosti – Allah je Sveoprosni i Samilosni“ (el-Ahzab, 72-73.)

Svaki musliman dolazi na ovaj svijet s misijom, i ima na svojim „krhkim i slabim“ insanskim plećima obavezu da ispuni još ezelski zavjet vjernosti, kojeg su sve naše duše dale našem Tvorcu, Gospodaru svjetova, Allahu Uzvišenome. Ispuniti zavjet vjernosti svome Tvorcu, znači živjeti život protkan predanošću Allahu, život protkan vrijednostima, život protkan odgovornošću prema preuzetim obavezama, život protkan brigom za svaki djelić svoga vremena kako i na koji način ga trošimo. Odgovorni smo za dar života koji nam je podaren, on je kao povjerena – posuđena stvar koju treba vratiti Onome čija je ta stvar. A naš život pripada Allahu, Njemu se vraćaju naši životi, On će pitati kako smo i u što smo život proveli.

لَا تَزُولُ قَدَمَا عَبْدٍ يَوْمَ الْقِيَامَةِ حَتَّى يُسْأَلَ عَنْ أَرْبَعِ خِصَالٍ : عَنْ عُمُرِهِ ، فِيمَ أَفْنَاهُ ؟ وعَنْ شَبَابِهِ ، فِيمَ أَبْلَاهُ ؟ وَعَنْ مَالِهِ ، مِنْ أَيْنَ اكتَسَبه ؟ وَفِيمَ أَنْفَقَهُ ؟ وَعَنْ عِلْمِهِ ، مَاذَا عَمِلَ فِيهِ ؟

Neće se čovjek ni pomjeriti na Sudnjem danu sve dok ne bude bio upitan za četvero:
„Za svoj život, u što ga je proveo, za svoju mladost u čemu ju je proveo, za svoj imetak, kako ga je zaradio i u što ga je potrošio, i za svoje znanje da li je radio po njemu!“

Islam od svojih pripadnika – muslimana traži život, život koji se živi puninom, život kojeg prožima puni sadržaj ispunjen vrijednostima, život koji nije puko vegetiranje, život koji nije ispod ljudskog dostojanstva i slobode! Islam ne želi život koji je „golo ništa“, ne traži život svega tužnog i ružnog nastalog na temeljima insanskog neodgoja,  ružnog postupanja i moralnog posrnuća!

Naprotiv! Islam nas podstiče na stvaralačka djela koja se realiziraju i ostvaruju putem kreativnog i nauci predanog duha, i putem rada, truda i pregalaštva. Islam traži od nas živi i nemirni duh, koji propituje, koji istražuje, koji otkriva, koji uči, koji saznaje, koji spoznaje, a koji ne tavori, koji ne gubi vrijeme u beskorisnim diskusijama i polemikama, u prevaziđenim pitanjima. Pitanjima koja nisu pitanja ovog doba i ovovremenih muslimana.

Kur'an časni jasno podcrtava da je čovjekovo samo ono što svojim radom, trudom i znanjem realizira i ostvari:

وَأَنْ لَيْسَ لِلْإِنْسَانِ إِلَّا مَا سَعَى

„Čovjeku pripada samo ono što svojim trudom, naporom i žrtvom ostvari...   (En-Nedžm, 39.)

Na taj način čovjek se potvrđuje, i na taj način ostavlja lijepe i pozitivne tragove na zemlji. A to je naša zemaljska misija; da ostavimo i poslije nas lijepe tragove, lijepa djela po kojima će nas generacije, koje će poslije nas hoditi zemljom, spominjati. Naša je obaveza – emanet o kojem se u citiranom ajetu hutbe govori da prenesemo vrijednosti vjere generaciji koja će doći poslije nas. Musliman živi da iza sebe ostavlja vrijednosti trajne naravi; da formira porodicu i da ima potomstvo koje će usmjeravati lijepim, zdravim islamskim putem, da razvija i uspostavlja harmonične međuljudske odnose, da svojim radom i djelovanjem doprinosi radu džemata i Zajednice.

Kur'an časni nas upozorava u ajetu:

وَلَا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَىٰ

da niko tuđeg grijeha i tuđeg bremena i  odgovornosti neće nositi...  (El-En'am, 164.)

Naša je uloga, svakog od nas pojedinačno vrlo važna i vrlo potrebna, u onome gdje je naše zemaljsko djelovanje i uloga. Ona počinje od kućnog praga, od kućnog vrta, od naše džamije, našeg džemata, naše zajednice, našeg mekteba, naše škole, našeg čovjeka i njegovih malih potreba, od duhovnih potreba našeg čovjeka u našim džematima, a ne u nečijim dalekim džematima i Zajednicama, jer mi nismo kadri a niti pozvani, a niti zaduženi da rješavamo neke daleke Zajednice, koje imaju svoje drugačije potrebe, usljed sasvim prirodne njihove posebnosti i kulturalnih razlika.  
Draga braćo,
Treba da budemo motivisani i inspirisani za rad i aktivizam u našim džematima, da svojim učešćem u radu džemata razvijamo i unapređujemo Zajednicu, ova naša Islamska Zajednica naše je zajedničko dobro i kvalitetan je institucionalni okvir za sve organizirane oblike vjerskog života i islamske edukacije za sve generacije muslimana i muslimanki. Jedna divna mudra izreka kaže: „Ništa na ovome svijetu nije moguće uraditi bez čovjeka / čovjekovog truda, ali ništa trajno nije moguće sačuvati bez postojanja institucije.“

Islamska Zajednica jedna je od institucija našeg naroda koja pruža moralnu okrepu i obnovu i pojedincima i grupama, njena je misija da bude u službi svoga naroda, da ga educira, odgaja i moralno popravlja i uspravlja. A to je stalno potrebno i čovjeku i Zajednici ; moramo imati moralnu okrepu, stalno vlastito preispitivanje i motivaciju da kroz život hodimo hrabro, dostojanstveno i slobodno. Islamska Zajednica je dio našeg naroda, dio njegove sudbine, njegove historije i postojanja.

Stoga moramo biti zainteresirani za njenu organizaciju, njen život i osiguravati joj načine i mogućnosti da svoju misiju realizira među našim narodom. Osiguravati, svako od nas kako je ko i koliko je u mogućnosti; neko više a neko manje, i materijalno, i moralno, i volonterskim radom u džematu i Zajednici, i podrškom imamima da organiziraju mektebe, da okupe djecu, i svojim dolascima i brigom za džamijom. Da džamija bude mjesto našeg duhovnog preporoda i obnove, i mjesto susreta koji će nas približavati jedne drugima i davati podsticaja da se više upoznajemo, osjećamo jedni za druge i kroz džamiju planiramo akcije koju su značaja za islam i muslimane, a i širu zajednicu.

Draga braćo, u kontekstu govora o važnosti naše Zajednice pozivam vas da u ovim danima uključite se u tokove redovnog mandatnog izbornog ciklusa u Islamskoj zajednici, učestvujete u tom procesu, budete kandidati i birate svoje predstavnike u džematske odbore, skupštine medžlisa i delegate koji će birati članove Sabora IZ u BiH. Izbori se održavaju 5. Decembra! Pozivam vas da iskoristite svoja PRAVA KAO ČLANOVI ISLAMSKE ZAJEDNICE i odgovorno se uključite u ovaj proces, za dobrobit Zajednice, naše opće dobro, a što će onda biti i Allahovo zadovoljstvo!

Mostarski muftija Salem ef. Dedović,

28. muharem 1436.h.g. / 21.novembar 2014. godine,

Čaršijska džamija u Jablanici.