Općenito uzevši, prigodne vjerske svečanosti, koje se redovno održavaju prilično su posjećene kako od starijih tako i mlađih. Vjerski život uz ramazan je intenzivniji i zapaženiji, što je i razumljivo. Što se tiče vjerskih edicija, i tome pitanju je posvećena pažnja, pa je rasprodato oko 200 Ilmihala, a ima i izvjestan broj pretplatnika Glasnika kao i prevoda Kur'ana i dr. Napomenuto je da ovaj kraj spada među najpasivnije u našaj zemlji te da je to jedan od glavnih razloga nepotpunog ostvarivanja i realizacije zamašnijih akcija.
Ipak, uz nešto više svijesti, a naročito većih materijalnih davanja za podmirenje potreba IVZ, moglo bi se mnogo više učiniti. Potrebno je istaknuti da kod dobrog dijela muslimanskih žitelja postoji dobra volja za materijalnim pomaganjem svoje vjerske zajednice. U tom pogledu a i po aktivnosti uopšte moglo bi poslužiti kao primjer selo Njeganovići gdje žive Đapi, njih oko 17 domaćinstava. To svakako zaslužuje posebnu pažnju i poštovanje.
Ima također slučajeva poklona prostirke za džamiju, i do sada je evidentirano nekoliko slučajeva. Tako su za džamiju u Bileći darovali sljedeći: Mujačić Abida, ćilim u vrijednosti 40.000.- st. dinara, Šehović Rukija, ćilim u vrijednosti 25.000.- st. dinara, Čamo Bećir, serdžadu u vrijednosti 10.000.- st. dinara. Za džamiju u Planoj darovaše: Bajramović Džemil iz Orahovica serdžadu u vrijednost.i 30.000.- st. dinara, Bajramović Nazif iz Orahovica, Avdić M. Ragib iz Plane pomanji ćilim neznatnije vrijednosti.
Ovih dana prijavljeno je i prvo uvakufljenje u gotovu novcu. Naime Arif Jaganjac iz Bileće za sebe i svoju domaćicu Fatimu uvakufio je iznos od 20.000.- st. dinara. Nadati se je da će se i drugi ugledati u Arifa, jer pretjeralo bi se kada bi se tvrdilo da nema onih koji bi mogli učiniti što i Arif.
Svakako treba imati u vidu da se uvjerenja niti stiču a niti gube preko noći. Drvo kada se posiječe treba čekati na izdanak, a kada se osuši proces do podmlađivanja je još duži. Ustrajnost će valjda, a na to nas uči život, pružiti i odgovarajuću naknadu. Napomenuti je da je svijet ovog dijela krševite Hercegovine jako pažljiv i dobroćudan.
Poroci ovdje nisu uzeli maha. Opijanje je ovdje prava rijetkost a, kockanje također. Bračna zajednica je veoma cijenjena i rijetki su slučajevi njena razvrgnuća. Po tradiciji imaju dobrosusjedske odnose sa pravoslavnom konfesijom i saradnja, koja se sve više razvija, manifestuje se u raznim oblicima. Moglo bi se navesti mnogo primjera ljudske solidarnosti kakva se može samo poželjeti.
Što se tiče međusobnih odnosa pripadnika IVZ, oni su na zavidnoj visini. Biće za ilustraciju dovoljno navesti dva slučaja: Naime, nesretnim slučajem stradao je radnik Avdić Sabit iz Plane- Krivača iza koga je ostala žena i dvoje djece. Mještani užeg a i šireg područja stavili su se na raspolaganje i pružili svestranu pomoć porodici a pored toga za par dana pribavili su materijal i sazidali štalu.
Slučaj u Prijevoru je također primjeran. Tu su živjeli dvoje starih Ćamil sa ženom, bez potomstva i imovine. Mještani Prijevora tim starim pružili svu pažnju i pomoć, a kada je Ćamil Babović umro mještani su postupili kao prava braća, i prema starici koja još i danas živi, ukazuju još veću pažnju i brigu kako to uči Islam. Ovo su samo dva slučaja u nizu sličnih koji pokazuju stepen međusobne pažnje i bratstva, bez čega i nema stvarnog života.
Ovo je bio kratak prikaz prilika IVZ ovdje sa jednim ciljem da pogledamo stvarnosti u oči, da odgovorimo na pitanje ko je nam se nameće: DA LI ZAISTA ČINIMO ŠTO MOŽEMO? Treba da svi poradimo i samo tada prilike će biti bolje a perspektiva ljepša.
Sulejman Bečić
Glasnik VIS-a, 1966, broj 5-6, str. 472-474
