Danas se širom svijeta obilježava Međunarodni dan nestalih osoba. U Bosni i Hercegovini se još uvijek traga za više od 7.600  osoba nestalih uslijed rata.

MKCK je zajedno sa porodicama nestalih, predstavnicima Instituta za nestale osobe BiH,  religijskim i političkim liderima, te volonterima Crvenog krsta/križa obilježio Međunarodni dan nestalih u Mostaru, gdje je poslata jasna poruka: Porodice nestalih imaju pravo da znaju šta se dogodilo njihovim najmilijima!

GOVOR PREDSTAVNIKA ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI SADET EF. BILALIĆA

Poštovani prisutni,

Ubijeno i nesahranjeno tijelo bližnje osobe drevna je tema evropske kulture. Jedan od najdirljivijih momenata Homerove “Ilijade” jeste kada kralj Troje, Prijam, traži da sahrani tijelo svog sina Hektora. Iako je rat bio nemilosrdan i krvav, Ahil predaje tijelo ožalošćenom ocu.

Tema Sofoklove “Antigone” je također časno pokapanje tijela njenog brata.

Pokopati tijelo bližnjeg i omogućiti neprijateljskoj strani tu posljednju počast – jeste minimum ljudskosti koja počiva u temeljima evropske kulture.

Teško je razumjeti da mi koji smo odrasli na lektiri kakve su „Ilijada“ ili „Antigona“, nismo naučili lekciju o dostajanstvu u najtežim historijskim olujama, niti smo uspjeli razviti svijest o poštovanju čovjeka bez obzira na njegovo porijeklo i pripadnost.

Hiljadama godina nakon grčkih epova i tragedija, u periodu ’92-‘95 , kada su Istočna Evropa i Balkan prolazili  tanziciju iz komunizma u liberalni poredak, ljudi su prekopavali bagerima masovne grobnice kako bi jedno tijelo sakrili na 2, 3 ili 4 različite lokacije.

To nam govori kako tehnički, znanstveni i civilizacijski napredak nije bio praćen moralnim napretkom. Ponekad tehnologija samo pomaže da se zločin bolje izvrši i sakrije.

U vrijeme kada se u svijetu događaju epohalne promjene, u Bosni i Hercegovini se izvršavaju planirali zločini čije razmjere još uvijek nismo ustanovili.

Živimo u zemlji u kojoj se noge svakodnevno spotiču o nesahranjene kosti naših najmilijih. Teško je živjeti u takvoj zemlji. Plač majke, sestre, supruge koje žele sahraniti kosti svoga sina, brata, muža, oca - ponekad je teško izdržati.

Ali zašto se tijela sakrivaju i zašto šute oni koji znaju istinu o nestalim osobama?

Zato što su tijelo i grob dokaz da je neko uradio zločin. Ali isto tako i dokaz da je žrtva uopće postojala.

U Drugom svjetskom ratu nacističke snage su spaljivale ljudska tijela, pravili sapun od njih, sa jednim ciljem: da se zapravo izbriše svaki trag o postojanju određene skupine.

Osjećamo tihi plač porodica čiji najmiliji su ubijeni, a onda im je uskraćeno i ono posljednje dostojanstvo, ono posljednje pravo da svoje bližnje dostojanstveno ukopaju.

Nažalost, živimo u zemlji u kojoj se ističe ono pojedinačno nad univerzalnim, ono nacionalno nad ljudskim. U tome počiva početak zločina.

Danas obilježavamo sjećanje na 7603 nestale osobe, od tog broja 453 osobe hrvatske nacionalnosti, 1138 osoba srpke nacionalnosti , 5967 osoba bošnjačke nacionalnosti i 45 osoba iz reda ostalih.

Svi ljudi imaju pravo na pravdu i istinu bez obzira na porijeklo i pripadnost, i imaju pravo na posljednje poštovanje jer plač Antigone koja traži da ukopa svoga brata – ponekad je nemoguće izdržati.

I na kraju uzmimo pouku iz sljedećeg kur'anskog ajeta :”Allah onda poslao jednog gavra­na da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. ‘Teško meni!’ — povika on — ‘zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!’ I pokaja se.” (El-Ma’ide, 31)

Mostar, 30.8.2021. god.   

 Sadet-ef. Bilalić glavni imam MIZ Gacko i MIZ Bileća