Svevišnjem Allahu zahvaljujemo, Njemu se utječemo od grijeha i slabosti naših, Onaj  ko slijedi Uputu na Pravom je putu, a onaj ko zanemari Uputu u zabludi je. Neka su Allahovi blagoslovi i mir na Poslanika Muhammeda, časni ehli-l- bejt njegov i vrle drugove ashabe. Allahovu Milost i Blagoslov tražimo u ovome odabranom mubarek danu i najvrijednijem času sedmice – džuma-namazu.

 

Draga braćo!

Od postanka svijeta, pa do današnjega dana, a tako će biti do Kraja svijeta na Zemlji ljudi su napuštali svoj rodni zavičaj i naseljavali neka druga mjesta  na Zemlji. To su činili pojedinci ali i čitavi narodi o čemu u Kur'anu imamo brojne pripovjesti. Spomenućemo hidžru Musa, a.s., i njegovog naroda iz Egipta u Obećanu zemlju, pa hidžru Nuha, a.s., i malobrojnih sljedbenika Istine uz njega na lađi prije potopa koji će odnijeti sve one koji nisu uzvjerovali. I u današnjem našem vremenu, posebno u zadnjih desetak godina, svjedočimo velikim seobama ljudi koji iz različitih pobuda napuštaju svoj zavičaj i domovinu, upućujući se često na teške puteve pune neizvjesnosti i rizika.

Ljude na promjenu mjesta življenja, odnosno hidžru, motiviraju različiti razlozi i interesi. Pa su to najčešće bolje plaćeni poslovi i povoljniji uslovi života u nekim drugim krajevima svijeta, potraga za znanjem i boljom školom, želja da se riješi pitanje izbora bračnog druga, itd... Kojim se nijjetom, odn. motivom rukovodio Božiji poslanik Muhammed, a.s., kada je činio hidžru iz rodne mu Meke u Medinu?

وَمَن يُهَاجِرْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ يَجِدْ فِي الأَرْضِ مُرَاغَمًا كَثِيرًا وَسَعَةً وَمَن يَخْرُجْ مِن بَيْتِهِ مُهَاجِرًا إِلَى اللَّهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ يُدْرِكْهُ الْمَوْتُ فَقَدْ وَقَعَ أَجْرُهُ عَلَى اللَّهِ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَّحِيمًا

"Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – A Allah mnogo prašta i milostiv je."[1]

Poslanik čini Objavom mu naređenu hidžru iz Meke u Medinu, s čistom namjerom da u novoj otvorenoj sredini izgradi čvrstu zajednicu muslimana, izgrađujući sa svim tamošnjim grupacijama i vjerama Medinsko društvo-državu koja se bazira na principima poštovanja i slobodnog javnog manifestiranja vjere, sigurnosti ljudskog života, časti i dostojanstva, mogućnosti slobode za porodicu i podizanje potomstva, te prava na stjecanje vlastite imovine. Poslanik Muhammed, a.s., dakle iz dubokih vjerskih i vrijednosnih idejnih pobuda poduzima hidžru (iseljenje) kao sistemski čin koristi prednosti Grada Medine da u njemu organizuje jak društveno-politički okvir muslimanskoj ranoj Zajednici da bi se u rekordno kratkom vremenskom roku (za nepunih osam godina) vratio kao pobjednik svojoj rodnoj grudi, Meki.

Hidžra nam u praktičnom smislu kazuje šta je snaga utemeljena na vjeri, međuvjerničkoj ljubavi, povjerenju i solidarnosti. To je golema snaga koju ništa ne može nadjačati. Poslanik, a.s., poučava nas tome modelu:

عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا قَالَتْ سَمِعْتُ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ : الأَرْوَاحُ جُنُودٌ مُجَنَّدَةٌ فَمَا تَعَارَفَ مِنْهَا ائْتَلَفَ وَمَا تَنَاكَرَ مِنْهَا اخْتَلَفَ.

"Duše su Allahove mobilizirane vojske; one među kojima postoji privlačnost i srodnost hitaju jedna drugoj, a one među kojima nema privlačnosti i srodnosti razilaze se i ne susreću se."[2]

Draga braćo,

Hidžra ima svoje univerzalno i trajno značenje, a to je put ka Allahu, put ka vjeri, spasu i sigurnom utočištu. Univerzalno i neprolazno značenje Hidžre je i ostavljanje, otkanjivanje i odvikavanje od nečeg lošeg, ružnog i bezvrijednog. Hidžra nas muslimane uči da trajne vrijednosti ne mogu biti potrošene, one su dobro koje ima korist bez obzira na prilike i vrijeme u kojima se živi. Jer nikada ne mogu doći u pitanje vrijednosti duhovnog zavičaja: vjera, moral, tradicija, običaj i kultura jednog naroda, kao što nikada ne smiju doći u pitanje vrijednosti prostornog zavičaja jednog čovjeka; rodna kuća, grad, domovina i država.

Uvijek je hidžra aktuelna, i svaki muslimanski kontekst ima doticaja s hidžrom. Jer hidžra je ideja, misao, a onda i konkretna akcija, čin i djelo.

Kao inspirativan momenat u događaju Hidžre je i sljedeća Poslanikova dova – obraćanje Allahu, a što on uči napuštajući rodni grad i zavičaj, obhrvan svim kušnjama i tegobama ovoga svijeta. Valja nam promisliti o tome Poslanikovome obraćanju, on ne očajava, ne gubi nadu, on na početku i na kraju izriče zahvalnost Stvoritelju, traži svoje osobno prosvjetljenje da bi postigao veću duhovnu unutrašnju snagu kako bi podnio sve kušnje na koje će naići. Ne traži krivicu u drugima, ne pravda svoj neuspjeh nepovoljnim životnim prilikama, stanjem u društvu i nemoći da se zbog drugih ne može ništa učiniti bolje, drukčije i naprednije. Poslanik nas poučava u ovom primjeru kamo se trebamo usmjeriti i na čemu trebamo raditi:

الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي خَلَقَنِي وَلَمْ أَكُنْ شَيْئًا ، اللَّهُمَّ أَعِنِّي عَلَى هَوْلِ الدُّنْيَا ، وَبَوَائِقِ الدَّهْرِ، وَمَصَائِبِ اللَّيَالِي وَالأَيَّامِ ، اللَّهُمَّ اصْحَبْنِي فِي سَفَرِي ، وَاخْلُفْنِي فِي أَهْلِي ، ، وباركْ لي فيما رزقتني، ولك فَذَلِّلْنِي، وعلى صالح خلقي وخلقي فقوِّمني، وَإِلَيْكَ يَا رَبِّ فَحَبِّبْنِي ، وَإِلَى النَّاسِ فَلا تَكِلْنِي ، رَبٌّ ِالمُستَضْعَفِينَ ، وأَنْتَ ربي ،أَعُوذُ بِوَجْهِكَ الْكَرِيمِ الَّذِي أَشَرَقَتْ لَهُ نُورُ السَّمَوَاتِ وَالأَرْضِ ، وَكَشَفْتَ بِهِ الظُّلُمَاتِ ، وصلُح عليه أَمْر الأَوَّلِينَ وَالآخِرِينَ ، أَنْ تُحِلَّ عَلَيَّ غضبك ، أَوْ تُنْزِلَ عَلَيَّ سخطك ، وأعوذ بك من زوال نعمتك، وفجأة نقمتك، وتحوُّل عافيتك، وجميع سخطك، لك العُتْبَى عندي خير ما استطعت، ولا حول ولا قوة إلا بك.

"Hvala Allahu koji me je stvorio, nakon što bijah ništa. Allahu moj, pomozi mi da podnesem i savladam sve strahote dunjaluka, tegobe vremena u kojem živim i sve kušnje koje donose dani i noći. Gospodaru budi mi saputnik na životnome putu i daj da imam čestite nasljednike u vjeri. Gospodaru, podari mi blagoslov u opskrbi koju si mi podario, Tvoje je pravo da me uniziš i na ispravo moralno postupanje naputiš! Samo je Tvoje Gospodaru da mi pružiš Svoju ljubav, i ne prepustiš okrutnim ljudima! O Gospodaru nemoćnih i slabih, O, Ti, moj Gospodaru!

Gospodaru, tražim utočište u Ljepoti Tvoga Lica  kojom su se prosvjetlili nebesa i Zemlja, tmine razotkrile, a prve i sve potonje generacije na tome gradile svoj uspjeh, da me sačuvaš Svoje srdžbe i spuštanja Svoga gnjeva na mene!

Utječem Ti se od gubitka blagodati, iznenadne kazne, nestanka oprosta i svekolike Tvoje srdžbe! Gospodaru, moje je da tražim Tvoju naklonost koliko god to u mojoj moći bilo,  vjerujući  da nema stanja, moći i uspjeha bez Tebe!"[3]

Draga braćo,

Muslimanski svijet na kraju hidžretske 1446. godine i pred novu 1447. godinu suočen je sa brutalnom agresijom na Palestinu i Iran. Cijena muslimanskog nejedinstva i rascjepkanosti među vođstvom skupo se plaća, i gubljenjem ljudskih života i razaranjem vitalne infrastrukture. Ako ovo sada muslimanskom svijetu nije dovoljno jasna lekcija da se moraju preći sve nepotrebne razmirice i naći dogovor da se stane zajednički naspram zla koje prijeti čitavome svijetu, doista ne znamo šta bi se još trebalo desiti pa da se izvuče pouka.

Bože, Ti si kadar, daj prosvjetljenje umovima, budnost srcima i razboritost u glavama onih koji odlučuju! Amin.

 

[1] Kur’an, En-Nisa, 100.

[2] Buhari (El-) Muhammed ibn Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, prijevod: Hasan Škapur, Hasan Makić, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2008, II, 930.

[3] Ibn Kesir, El-bidajetu ve-n-nihajetu, Mektebetu-l-me'arifi, Bejrut, 1990, III, 178.

 

Mostarski muftija dr. Salem-ef. Dedović

Ćose Jahja-hodžina džamija na Musali, 24. zu-l-hidže 1446. h.g. / 20. juni 2025. godine