Valja naglasiti da je Mostar od svog postanka  u kontinuitetu važio kao privredno-ekonomski i kulturno-prosvjetni, duhovni i politički centar i sjedište centralne upravne vlasti Hercegovine. Tako je prije 1592.g. godine postao sjedište muftije, od 1767.g. je sjedište hercegovačkog mitropolita, a od polovine 19. stoljeća i katoličkog biskupa.

Svoje zlatno doba Mostar je doživio i znatno se teritorijalno proširio u 16.-om stoljeću kada su u njemu živjeli i djelovali najveći legatori: Mehmed-beg Karađoz-beg, brat Velikog vezira Rustem-paše, Ćejvan Ćehaja, Nesuh-aga Vučjaković, Derviš-paša Bajezidagić i drugi., kada su podignute najmonumentalnije građevine i džamije koje nose imena svojih legatora, te izgrađen Stari most, remek djelo islamskog graditeljstva i umjetnosti. Spomenuta četvorica vakifa izgradili su ovdje, pored sakralnih i raznih drugih spomenika kulture, još i preko 150 objekata koji su služili u privredne svrhe, te se može kazati da za privredno i kulturno uzdizanje  Mostara velika zasluga pripada pojedinim vakifima i njihovim vakufima, a Mostaru ih je iznjedrio u impozantnom broju. Za vrijeme 400. godina osmanske vladavine u BiH Mostar je dao cijelu plejadu ljudi koji u svom mjestu podigoše spomenike trajne vrijednosti ili se istaknuše kao vrsni državnici i naučni radnici.

Od 1918.g. ova Karađoz-begova medresa prestaje sa radom, te u nekoj polu-ilegalnoj formi nastavlja raditi do 1942.g. u vidu katedre ćursa: tefsira i hadisa koje je držao Ahmed ef. Karabeg prije svega za mostarsku ulemu. Uspostavom komunističke vlasti 1945.g. zabranjuje se i ova aktivnost i prestaje njeno djelovanje sve do 1995.g. kada je ponovo reaktivirana.

Dolaskom komunizma nakon Drugog svjetskog rata nisu ukinute samo medrese već i šerijatski sudovi, mektebi, zabranjen je kulturni, javni, humanitarni rad, oduzeti su Vakufi kao materijalna baza koja je osiguravala institucionalni rad Islamske zajednice itd.

Negiran je nacionalni identitet i jezik Bošnjaka, odnosno, kako je to primijetio naš akademik i književnik, rahmetli Nedžad Ibrišimović, nad Bošnjacima je u socijalističkom društvu provođen genocid u miru. Tadanastupa period duhovne dekadence, bježanja od svog kulturnog civilizacijskog i tradicijskog uzora, prihvatanja tuđeg; od imena - do identiteta, što nas je vodilo u samozaborav i nestanak. Takvi smo dočekali i posljednju agresiju koja je imala plan o našem potpunom uništenju. Nekim čudom, s naglim nacionalnim i vjerskim buđenjem i Božiju milost koju nam je podario –  uspjeli smo se održati.

Nakon agresije i etničkog istrebljenja Bošnjaka osjetila se praznina i potreba za revitalizacijom ukupnog bošnjačkog nacionalnog, kulturnog i duhovnog bića. Osjetila se potreba za vjerskom, obrazovnom institucijom u Mostaru i regiji.  Tako je u septembru 1995.g. došlo do obnavljanja rada Karađoz-begove medrese. Od tada je  prošlo punih 18 godina, odnosno nastupilo je doba njenog punoljetstva.

Nadamo se da će njeni svršenici, koji već zauzimaju značajne pozicije u društvu i u samoj ustanovi Medrese, svojim znanjem i umijećem i dalje doprinositi afirmaciji islama i snaženju bošnjačkog bića na ovim prostorima, jer stanje u kojem se danas nalaze Bošnjaci  Mostara i Hercegovine dosta je složeno i na momente deprimirajuće i bezizgledno, jer Bošnjaci su zbog etničkog čišćenja i zločina izvršenih nad njima u većini gradova Hercegovine, pa i Mostaru, nažalost, postali manjina, te se Mostar nakon svega što je proživio uporno želi pretvoriti u ono što nije i ono što nikada nije bio, što je protivno biti njegove historije, njegovog bića jer je Mostar oduvijek  baštinio ideje slobode,kulture, multietničnosti i pluralnosti.

Mi ćemo, ako Bogda, sa našim novim vakifima koji podupiru i  podržavaju perspektivne projekte koji su  od vitalnog interesa za Bošnjake i koji se ugledaju u velikog Karađoz-bega i naše časne pretke, uz pomoć naših dokazanih prijatelja iz Turske i islamskog svijeta, koji su uz nas ne samo u dovršenju ovog hairli projekta sa Karađoz-begovom medresom, njenim naučnim potencijalom, softama, budućim imamima, društveno angažiranim ljudima u svim sferama života, svojim savjesnim, neustrašivim, patriotskim angažmanom i dalje raditi na očuvanju vakufskih institucija u Mostaru i Hercegovini, a preko njih i na očuvanju muslimana na ovim prostorima i u tome uspjeti.

Nadam se da smo toga duboko svjesni i da imamo snage i volje da te zavjete ispunimo. Neka nam je sa srećom ovaj i svi drugi hairli projekti koji stoje pred nama.  Naravno pod tim podrazumijevam prije svega monumentalni Islamski kulturni centar  čiju dozvolu za gradnju čekamo dugih 13 godina i od čije izgradnje nismo odustali.

Na kraju se želim još jednom zahvaliti svima Vama za podršku koju dajete Karađoz-begovoj medresi, Univerzitetu i ovome grdu. Molim dragog Allaha da Vam i dalje omogući da činite dobra djela i da vas za to nagradi.

Mostar; 17.01. 2014.g.