Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na blagodatima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je učinio muslimanima. Neka je Božiji mir i spas na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.

Draga braćo,

Sutra je 21. mart – prvi dan proljeća i ujedno i svjetski dan šuma, a prekosutra je 22. mart koji se obilježava kao svjetski dan voda.
Ovi dani se vežu za prirodu, pa će u današnjoj hutbi biti govora o prirodi, a posebno o značaju i važnosti vode u životu muslimana. Kaže Allah, dž.š., u 30. ajetu Sure El-Enbija':

…وَجَعَلْنَا مِنَ الْمَاءِ كُلَّ شَيْءٍ حَيٍّ أَفَلاَ يُؤْمِنُونَ

"Od vode smo stvorili sve živo. Pa zar neće vjerovati?"

Imam Katade tumačeći ovaj ajet kaže: “Očuvanje života svih stvorenja jeste pomoću vode.”

Jedna od najvećih blagodati kojom je Allah, Uzvišeni, počastio stvorenja je blagodat vode, bez koje ne mogu živjeti ni ljudi, ni životinje, ni biljke. To smo u školi naučili. Mi svakodnevno tu vodu koristimo, a često smo nesvjesni njenog značaja. Zaboravljamo i to da voda čini 70 % našega tijela. Voda nam ne služi samo da ugasimo žeđ, kako to neki misle.

Uzvišeni Allah u Kur’anu časnom kaže: „Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio” (El-Enfal,11)
U tefsirima se kaže da se ovaj ajet odnosi na vrijeme uoči bitke na Bedru kada je Allah dao da vodi očisti vjernike, odstrani šejtanovo djelovanje, ojača i učvrsti vojsku.

I mi danas kad uzmemo abdest, kad se okupamo ili kad na bilo koji način dođemo u dodir s vodom, osjećamo se bolje, svježije, snažnije, spremnije.
Kada govorimo o uzimanju abdesta ovdje želim upozoriti da ni prilikom abdesta nije dozvoljeno rasipati se vodom. Prenosi Abdullah ibn Amr, r.a., da je

Poslanik, s.a.v.s., prošao pored Sa'da, r.a., dok je abdestio, pa reče:

 “مَا هَذَا السَّرَفُ؟” فَقَالَ: “أَفِي الْوُضُوءِ إِسْرَافٌ؟” قَالَ: “نَعَمْ وَإِنْ كُنْتَ عَلَى نَهَرٍ جَارٍ.” ابن ماجه

„Kakvo je to rasipanje?“ Sa’d upita: „Zar je i kod abdesta rasipanje?“ Poslanik, a.s., reče: „Da, pa makar bio na rijeci koja teče!“ (Ibn Madždže).

Prema nekim procjenama za 10 godina dvije trećine čovječanstva osjetit će ozbiljan nedostatak vode. Procjene stručnjaka kažu da oko milijardu ljudi već sada nema pristup pitkoj vodi, a preko pet miliona ljudi godišnje umire od bolesti koje su uzrokovane zagađenom vodom.

Draga braćo, mi smo dužni i životinje nahraniti i napojiti vodom.
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: „Jednom prilikom neki je čovjek išao putem pa ga je spopala velika žeđ. On je sišao u bunar i napio se vode. Kada je izašao iz bunara, ugledao je psa kako zbog žeđi liže prašinu. Tada čovjek reče: „I ovog je psa zadesila žeđ kao i mene.’’ Onda je ponovo sišao u bunar i svoju obuću napunio vodom, prihvatio je zubima i tako se popeo iz bunara. Napojio je psa i Allah mu je grijehe oprostio.“ Tada ashabi upitaše: „Poslaniče, zar mi imamo nagradu i kada napojimo životinje?’’ On im odgovori: فِي كُلِّ ذِي كَبِدٍ رَطْبَةٍ أَجْرٌ „Za svako živo stvorenje imate nagradu (kada ga napojite, nahranite i s´njim lijepo postupate)!“ (Buharija).

Kada već govorimo o humanom odnosu prema životinjama, i kada se dotičemo odnosa prema psu, onda ni tu ne smije biti pretjerivanja. Moram ovdje danas napomenuti jednu zaista ružnu praksu u današnjem društvu, a to je da su psi nekima postali važniji i bitniji od samih ljudi. Danas imamo primjere gdje su psi ravnopravni članovi familije, žive i hrane se skupa sa ostalim članovima porodice.

Nekima su psi najbolji prijatelji, i pored ovoliko živih ljudi, ali to je već tema za neku drugu hutbu.

Vratimo se prirodi. Velika opasnost koja danas prijeti čovječanstvu je zagađenje vode, zraka i tla. Kako bi se osigurale dovoljne količine zdrave pitke vode, potrebno je uložiti dodatne napore. Briga o očuvanju prirode je dio naše vjere, kulture i našeg života.

Lijepo je vidjeti odgovorne i savjesne ljude koji obrađuju zemlju, čiste je od korova i zaraslina, lijepo je vidjeti čiste, zdrave plodove koje nam zemlja daje.
Nije lijepo vidjeti mnogo neiskorištenih površina zatrpanih smećem, pored kojih zbog neugodnog mirisa ne možemo ni proći. Nažalost, danas ćemo i u Sjevernom logoru u blizini fakultetā, i na putu uz Forticu, i oko kontejnera koji su postavljeni na nemjestima u gradu, u pravilu preko puta džamije, vidjeti mnogo smeća, primjetili ste to već. Dio odgovornosti snose nadležne službe i preduzeća, ali veliku odgovornost imaju građani ovog grada, naročito oni koji odlažu smeće gdje mu nije mjesto. Mnogi ne shvataju da je nečistoća direktna opasnost po naše zdravlje.

Mi hvala Bogu u našoj državi imamo sjajne pretpostavke za obradu zemlje, za zdrav život. Po količinama i čistoći vode  naša zemlja je najbogatija u regiji i među vodećim državama je u svijetu. BiH je jedna od zemalja s najvećim količinama pitke vode po glavi stanovnika. Kada se tako posmatra naša zemlja zauzima prvo mjesto u regiji i sedmo u Evropi. A prema obnovljivim izvorima pitke vode BiH je od Njemačke bogatija čak sedam puta.

Ali ovdje trebamo naglasiti i jednu zabrinjavajuću činjenicu. Prošlogodišnji uvoz vode u BiH je osam puta veći od izvoza.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u toku 2014. godine ukupna vrijednost uvezene vode iznosila je preko 25 miliona KM, dok je u istom periodu izvezeno nešto više od 3 miliona KM.

Generalno govoreći, svi mi trebamo kupovati domaće proizvode kako se ovakve stvari ne bi dešavale i kako bi nam svima bilo bolje. Naročito tražimo proizvode koji imaju halal certifikat.

Na samom kraju hutbe želim još jednom naglasiti da je ljudska, moralna i vjerska obaveza svih ljudi čuvati prirodu, održavati čistom našu okolinu, prostor na kojem živimo, ne zagađivati naše rijeke.

Naši dobri prethodnici su vrlo često uvakufljavali hair česme, vodovode i druge vrste hajrata koji su od opće koristi za ljude, a nisu zagađivali i uništavali prirodu.

Ovdje ću spomenuti ono što vjerovatno mnogi ne znaju. Ibrahim-efendija Roznamedžija – vakif Roznamedžijine džamije na Bunuru izgradio je prvi vodovod u Mostaru. Kod Roznamedžijine džamije, na Bunuru, postavljena je, prema različitim historijskim izvorima, u periodu od 1621. do 1637. godine česma, priključena na izvor Djevojačke vode. Kod česme je narasla velika košćela pa je prema njoj česma i dobila naziv “Pod košćelom”. Taj vodovod je bio u funkciji sve do austrougarske vlasti kada je proširen i nadograđen, dakle više od dvije stotine godina koristio je građanima grada Mostara. To je bio projekat i ideja za budućnost. Takvih projekata nam danas treba.

Ugledajmo se i mi na naše prethodnike, vodimo računa o nama, našoj okolini, prirodi i svemu što nas okružuje. Molim Allaha Uzvišenog da nas učvrsti na pravom putu i da nam olakša put do Dženneta. Amin.

Ilham ef. Puce,

29. džumade-l-ula 1436.h.g. / 20. mart 2015. godine,

Ćose Jahja - hodžina džamija - Mostar.