وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِندَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ أَمَلًا
 
„a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.“ (El-Kehf, 46)

Naš poslanik Ibrahim, naša je životna inspiracija, naš je putokaz u životnim iskušenjima i bremenitostima vremena; svaka generacija ima svoje breme, svaka zajednica i svaka porodica imaju svoje breme, i na koncu svaki čovjek se nosi iz dana u dan sa vlastitim bremenom kušnje i izazova. U primjeru poslanika Ibrahima dolaze do izražaja i iskazane su dvije velike vrijednosti koje trebaju krasiti karakter osobe, a to su odanost ili vjernost i ljubav. Iskrena odanost Ibrahima, a.s. prema Gospodaru svjetova bila je iznad svega, i nikakva ovozemaljska slast i ponuda u šejtanskoj „ambalaži“ i ponudi nisu ga mogli omesti u njegovoj odlučnoj nakani da bude hanifen muslima – čiste i tvrde vjere. Vjere koja oplemenjuje, vjere koja je motivacija životu, vjere koja od života traži maksimum, vjere koja teži redu, sistemu i urednosti, vjere koja daje podsticaj za civilizacijski i kulturni napredak čovjeka, vjere koja ne može biti motivacija da se u njeno ime ruši svijet, da se ruši civilizacija, da se obezvređuju svi kulturni i duhovni dometi čovječanstva kroz ljudsku historiju, ubijaju i progone ljudi.
To s vjerom nema ništa, i to nikada, i nigdje vjerom, ne može se pravdati, to može imati samo veze s psihologijom mase / grupe koja ima svoj prljavi interes i koja ne bira sredstva da ga i ostvari.

Ljubav djeteta prema roditelju, u primjeru dječaka Ismaila, sina Ibrahimovog, vrhunac je ljubavi, koju nikada ni psihologija kao nauka neće moći objasniti; da dječak koji je trebao biti kurban, ne osjeća niti strah, niti kolebanje, nego smireno i jednostavno kaže ocu Ibrahimu, a te su riječi kur'anski tekst:

يَا بُنَيَّ إِنِّي أَرَى فِي الْمَنَامِ أَنِّي أَذْبَحُكَ فَانظُرْ مَاذَا تَرَى قَالَ يَا أَبَتِ افْعَلْ مَا تُؤْمَرُ سَتَجِدُنِي إِن شَاء اللَّهُ مِنَ الصَّابِرِينَ

„O oče moj, reče Ismail, onako kako ti se naređuje postupi, vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.“ (Saffat, 102.)
Ovaj događaj, vezan za nastanak klanja kurbana ne treba uspoređivati sa drugim ljudima i događajima, jer treba uvijek imati na umu da su Ibrahim, a.s. i Ismail Allahovi poslanici, pripremani i odgajani da obave poslaničku misiju. Gospodar svjetova je odredio da u povijesti ostane svjedočanstvo o tome koliko može biti jaka i snažna čovjekova vjera i do kojih granica može biti iskazana ljubav djeteta prema svome roditelju. A nama to ostaje kao inspiracija i ogled, u istrajavanju na putu odanosti, iskrenosti i afirmaciji vrijednosti ljubavi u našim međuljudskim odnosima.

Kurban je živa vjerska praksa, tradicija i vjerovjesnički put. Kurban je darovani put dostizanja Božije milosti, ljubavi i blizine. Kurban je svjedočanstvo pune svijesti o Bogu Stvoritelju, o tome da smo spremni odazvati se Njegovu pozivu i da smo spremni žrtvovati se na Njegovu putu.

لَن يَنَالَ اللَّهَ لُحُومُهَا وَلا دِمَاؤُهَا وَلَكِن يَنَالُهُ التَّقْوَى مِنكُمْ كَذَلِكَ سَخَّرَهَا لَكُمْ لِتُكَبِّرُوا اللَّهَ عَلَى مَا هَدَاكُمْ وَبَشِّرِ الْمُحْسِنِينَ

Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, Ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!  (El- Hadž, 37.)

Kurbanom se oplemenjujemo kao vjernici, svjesni veličine žrtve kurbana, svjesni veličine i važnosti čuvanja te žive vjerovjesničke prakse i žive tradicije koju su naši dobri pretci na ovim prostorima ustrajno i ljubomorno čuvali, praktikujući da ličnim klanjem kurbana u svojim avlijama i mahalama prenesu na svoju djecu tu praksu, ili da pak, svoje kurbane poklone organiziranoj akciji koja se vodi za potrebe odgojno – obrazovnih ustanova Islamske zajednice, naših medresa i fakulteta, a evo danas, i studentskih domova i vrtića u okviru Islamske zajednice.

Kurban je socijalni i humani institut naše žive vjere, vjere koja se obredom u praksi potvrđuje. Kurban je sredstvo u našim međuljudskim odnosima, jer nas motivira da jedni druge obilazimo, jedni drugima iskazujemo živu bajramsku čestitku, dovu, lijepe želje i nadanja. Kurban nas približava, humanizira i socijalizira, a te su nam vrijednosti, baš danas, prijeko potrebne.

Kurbanom obnavljamo svijest o našim obavezama koje kao vjernici  moramo savjesnije i potpunije izvršavati; kurban nas upućuje na žrtvovanje, na solidarisanje i na zajednicu, na upućenost ljudi jednih na druge. Na to da se dobrota, blagoslov i milost dostižu pojedinačnim dobričinstvom i pažnjom koja se iskazuje tamo gdje god za to postoji prilika. Probudimo svijest o obavezama koje trebamo realizirati, svako u svome domenu odgovornosti!
Iskrenost i otvorenost određuju sudbinu naših djela, rad i žrtvovanje u vjeri za opća zajednička dobra isplatit će se i vidjeti, objedinjavanje i okrupnjavanje snage u našim zajedničkim projektima vodiće nas napretku i prosperitetu; kada savladamo vlastite slabosti, nesloge i uskih ličnih hirova i interesa, koji nagrizaju organizaciju i sistem na svim nivoima, onda smo postavili temelje za zdravije društvo i zajednicu!

Poruka hadža je sveobuhvatna; ona je poruka toka rijeke zemaljskog života i postojanja; rijeke  koja ima svoj početak i svoj utok.  Hadž nas vraća Gospodaru, vraća nas našem iskonu, vraća nas u sliku i priliku naše potpune ovisnosti o Milosti Njegovoj. Vraća nas u svijet mnoštva, svijet jezika, kultura, tradicija,  koje se prožimaju i isprepliću u zemaljskoj stvarnosti. Sve su one upućene jedna na drugu, kao što smo i mi ljudi upućeni jedni na druge, da stilom i manirima saradnje i razumjevanja gradimo odnose, jer je svaka isključivost beskorisna i štetna. Hadž ruši barijere, granice, zidove i ograde svih vrsta, koje ljudi sami međusobom po različitim osnovama na zemlji izgrađuju i utvrđuju, jer se utvrđuje jedino važeći, i jedino mjerodavni kriterij, a on glasi:

إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِندَ اللَّهِ أَتْقَاكُمْ

...sigurno je među vama najčasniji onaj ko je najbogobojazniji; dakle onaj- ko se Boga najviše sjeća i kome je Bog sveprisutan u svakom njegovom postupku i misli! (el-Hudžurat, 13.)

Draga i poštovana braćo,
Iduće nedjelje, 12. oktobra, u našoj zemlji će se provesti opći izbori. Naša je obaveza da kao vjernici koji imamo društvenu odgovornost i obaveze, izađemo na birališta. To je naša patriotska i nacionalna i državotvorna obaveza. Ne smijemo zanemariti i podcijeniti tu obavezu! Svaki Izbori u Bosni i Hercegovini imaju svoju težinu i važnost, pa i ovi izbori nisu izuzetak od toga. Svaki izbori u našoj zemlji su od kolektivnog i nacionalnog značaja, stoga kao politički zreo bošnjački narod i nacija trebamo i moramo iskoristiti taj demokratski institut i izaći na izbore.  Imajmo na umu da se vlast  ne daje onima kojima je ona sama po sebi cilj, nego onima koji će, kada im se ukaže povjerenje, savjesno i odgovorno ispuniti emanet i izvršavati povjerene im obaveze. Neka nam vrijednosti budu orijentir u davanju povjerenja ljudima; vrijednost stvarnog i istinskog patriotizma, spremnost žrtvovanja za opće zajedničke stvari, dosljednost u djelima i postupanje u skladu sa vjerskim i moralnim vrlinama.

Draga braćo,
Kurban – bajramski dani su prilika da klanjem kurbana osnažimo našu živu vjersku praksu,  da u zajedničkim namazima i tekbirima koje učimo poslije svakoga farza, živimo i posvjestimo sebi tu veliku kolektivnu svemirsku slavu i hvalu koja se izriče Stvoritelju svjetova, a koju iskazuju i oni koji su na hadžu i oni koji nisu! Mi se utapamo u tu galaksiju ljubavi, milosti i vjernosti Gospodaru, veličajući Njegovo ime i priznajući samo Njemu Slavu i Veličinu, a oslobađajući sebe robovanja prolaznim stvarima i stvorenjima!
Mubarek dani Bajrama, blagoslovljeni su dani koje treba iskoristiti i provesti u duhu bajramske ljepote i širine, bajramske blizine i ugodnih susreta, bajramskih posjeta, iskrene pomoći i darovanja, lijepih riječi, iskrenih dova i nadanja.

Draga braćo,

Bajrame čuvajmo od sve aktuelnije i sve agresivnije komercijalizacije, konzumerizma, profanih zabava  i partiya koje nemaju nikakvu dimenziju duhovnosti, ugodnosti i prijatnosti. Ti sadržaji oduzimaju karakter svetosti našim Bajramima, ti sadržaji omamljuju i opijaju našu omladinu, ti sadržaji pretvaraju Bajrame u jeftine i obične zabave. Bajrami su dani posvećeni ljudskom duhu i njegovom uzdizanju, oni jesu nagrada i tijelu, koje ima pravo na užitak i razonodu, ali u granicama dopuštenog i dozvoljenog!
 
Draga braćo, činim dovu Dragome Bogu da nam ovi mubarek dani Bajrama budu dani mira i duševnog zadovoljstva, ispunjeni bratskom pažnjom, istinskom ljubavlju, iskrenim međusobnim razumjevanjem, pomaganjem i podržavanjem.  

Neka nur i vedrina Bajrama unesu toplinu u naše međuljudske odnose, osnaže naše rodbinske veze i podstaknu nas na dobročinstvo i bogobojaznost!
S tim iskrenim željama i dovama, upućujem svima vama iskrenu radosnu bajramsku čestitku; Bajram šerif mubarek olsun!

Mostar, Univerzitetsko – sportski i rekreativni centar „Midhat Hujdur –Hujka“, 10. zu-l-hidždže 1435. / 4. oktobar 2014.