Ramazan nam je pokazao milokaze i putokaze, naputio da postoje jaka sredstva koja su nam od pomoći kroz život, koja će nas čuvati, koja će čuvati naše duhovno i duševno zdravlje,  koja će nas spašavati od propasti,i, držati uvijek budnim i pažljivim.  Učenje Kur'ana je milost, duhovna hrana i spas  koji daje duši smiraj, koji je liječi i čini zdravom. U njegovoj mudroj riječi poruka je Iqre koja nas motivira da valja putem znanja, spoznaje i nauke stalno ići, da je neznanje najveća bolest, da je to rak-rana cijeloga Ummeta, koji doživljava sva ova poniženja i padove samo zbog toga što nije ovladao svim vještinama i naukama zemlje i kosmosa, iako ima kod sebe riječ mudru, riječ Ikre.

Namaz nam je sredstvo čistote, hrana duši, duhovni vid i radost vjernička, budimo u njemu, s predanom sviješću da smo pred svojim Gospodarom, koji je kroz namaz spustio milost, radost, ljekovitu okrepu i odmor. Uspostavljajmo namaz,  sebi i čeljadi svojoj, jer je to ubojito ramazansko oružje koje nas čuva i spašava, i ne dozvoljava nezasitnoj duši da izgubi pravac, da uzgaja oholost, umišljenost i samodovoljnost. Allah, dž.š. na to nas upozorava:

„Spasit će se ko se očisti“

Duša mora spoznati da joj je kroz džemat Svevišnji kazao putokaz, da je njen spas u Zajednici, da je njen odron i neuspjeh u napuštanju Zajednice i izolaciji.

Samotinja uništava, ona nije prirodna insanu, on je biće Zajednice, biće društva, socijalno biće, i ne mogu mu nikakve silne socijalne i društvene mreže nadomjestiti ono što realni život nudi od riječi, razgovora, dogovora, nade, ohrabrenja, pažnje i ljubavi! Virtuelni svijet nije ono što može biti sadržaj i smisao života!

Ramazanski ibadeti –ljekovita sredstva protiv samozaborava i otuđenja, pokazala su nam put u Zajednicu vjernika, u okrilje jedinstvene zajednice vjernika, u okrilje dijaloga i dogovora, sabura i strpljivosti!

Nikakvo otuđivanje iz Zajednice vjernika i zanemarivanje obaveze podržavanja Zajednice u našem malobrojnom narodu na ovoj kugli zemaljskoj i u takvome nenakolonjenom, a dušmanskom okruženju i raspoloženju, ne može nam biti od koristi.

وَتَعَاوَنُوا عَلَى الْبِرِّ وَالتَّقْوَىٰ ۖ وَلَا تَعَاوَنُوا عَلَى الْإِثْمِ وَالْعُدْوَانِ ۚ وَاتَّقُوا اللَّـهَ ۖ إِنَّ اللَّـهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ﴿٢﴾

„ u dobročinstvu i bogobojaznosti se pomažite, a nemojte se pomagati u grijehu i neprijateljstvu; Allaha se bojte, jer žestoka kazna Allahova je.“

Draga  braćo,

Pred nama su mubarek dani bajrama, koji nagrada su vjernima, odanima, strpljivima, koji su ustrajno bdjeli ovaj mubarek mjesec u ibadetima svakovrsnim nastojeći zadobiti Božiju Milost, Ljubav i Oprost. Njima je Dragi Bog podario nagradu bajramsku, da u njoj relaksiraju svoju dušu i tijelo, u halal hrani i piću, u halal okruženju, u halal – mirnome i dostojnome društvu.

Bajrame nam valja sačuvati kao blage dane u kojima se dragocjeno vrijeme koristi za porodična i prijateljska okupljanja, čuvanje i izgradnju međuljudskih odnosa. To su motivirajući trenutci koji trebaju donijeti mir, rahatluk, sreću i zadovoljstvo muslimanima. Bajrame ne smijemo izgubiti u pohlepi i komercijalizaciji, gdje kapital oduzima našim ljudima, muslimanima i muslimankama,  pravo dostojno čovjeka i muslimana, da Bajrame provedu u krugu svoje porodice i sa svojom djecom. Jer nažalost, naši ih poslodavci primoravaju i određuju im radno vrijeme u dane Bajrame, čak i prvog dana, uništavajući svu ljepotu i draž tog mubarek - dana tim ljudima.

U tome nema nikakva hajra, niti sreće, jer zarad sitna šićara gubi se blagoslov i duševno zadovoljstvo, koji se ne mogu ničim i nikada platiti.

Ne smiju se zloupotrebljavati teške i složene socijalne prilike da bi se došlo do vlastitog ćara i interesa. To je veliki grijeh, koji se nosi na duši, to je uzurpacija tuđeg prava. To je pravo muslimana i muslimanki da dostojno mogu provesti vrijeme mubarek dana Bajrama u krugu svoje porodice, i podijeliti tu radost s njima. Nažalost, moramo objektivno reći da nam često nemuslimani u tom pogledu mogu biti bolji primjer s urednijom praksom i većom mjerom respekta prema blagdanima, nego što je to slučaj kod nas!

Draga i čestita omladino, dani Bajrama trebaju biti vaši dani upoznavanja i zbližavanja, dani korisnih i plodonosnih ideja koje će rezultirati hairli akcijama, nemojte se predati pred šejtanskim spletkama pa izgubiti svu ljepotu duhovnosti koju ste uporno sabirali i satkali u prelijepu ogrlicu pobožnosti i morala. Budite jači od toga. Pobijedite sebe i svoje slabosti, ponukani Poslanikovom preporukom da je najveća i najteža bitka ona koju vodimo sami sa sobom, sa svojim strastima! Budimo muslimani dostojni svoga imena, duhovnosti i misije koju imamo!

A naša misija je islam, naša misija su islamske vrijednosti koje nam valja sačuvati i predati u naslijeđe naraštajima koji će doći poslije nas!

Zapamtimo dobro: svako je od nas s misijom, ma kako god se zvala njegova funkcija i položaj, i ne može u tom pogledu biti nemara, nebrige, i upiranja prstom u drugoga, stalno traženja krivice u drugome, jer mudro nam poruka veli kada upreš prstom u drugoga, saberi se i spoznaj da si u sebe upro s četiri druga prsta!

Draga braćo,

Zulum, nepravda, sručila se u danima ramazana na našu braću i sestre u Gazi. Izraelska ratna mašinerija iznova podsjeća ummet islama da živimo u svijetu gdje jedino moćni i jaki imaju pravo. Njima se sve toleriše. I bolnice, i džamije, i škole, i dječija igrališta, sve su legitimni vojni ciljevi jer nisu svi ljudi jednaki, niti je svačija krv sveta. Preko pet stotina mrtvih, među kojima preko stotinu dječice, krik su sa dna ambisa gdje su velike sile svijeta bacile ljudski rod. Nepravedni su pokazali da nema svetinje koju nisu spremni srušiti, a svijet da je spreman nijemo gledati nedužne kako stradaju. Međutim, zulum zna potrajati ali mu se uvijek nazire kraj.

Palestinski narod živi teške trenutke. Slično bosanskom narodu kada se borio za svoju slobodu i jednakopravnost svih građana. Ummet islama je tada stao uz Bosnu, ali i drugi čestiti i moralni ljudi. Nikada nećemo zaboraviti čestitima njihovu podršku kao ni ummetu islama nesebičan doprinos opstanku naše domovine Bosne i Hercegovine.

Allah Uzvišeni Adema, a.s., najprije poučava imenima stvari i u našoj stvarnosti moramo se vratiti tom iskonskom i vječnom nauku. Milost je milost, a okrutnost je okrutnost. Pravda je pravda, a nepravda nepravda. Nije bitno ko čini nepravdu, niti iz kojeg razloga ili prividnog opravdanja jer je Allahovo prokletstvo na nepravednike.

أَلَا لَعْنَةُ اللَّـهِ عَلَى الظَّالِمِينَ ﴿هود: ١٨﴾

Danas se pridružujemo onim koji podižu svoj glas i brane pravdu jer Allah naređuje pravdu i nalaže da se borimo kako bi pravdu uspostavljali čineći time dobročinstvo.

إِنَّ اللَّـهَ يَأْمُرُ بِالْعَدْلِ وَالْإِحْسَانِ ﴿النحل: ٩٠﴾

          Razmišljamo i o svome halu i kažemo: „Dosta!“ - našim slabostima, podjelama i sukobima, jer Gospodar kaže:

وَلَا تَنَازَعُوا فَتَفْشَلُوا وَتَذْهَبَ رِيحُكُمْ ﴿الأنفال: ٤٦﴾

i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez snage ostali.

Sigurno znamo da će svakoga ko drži stranu nepravednih stići žestoka kazna jer Uzvišeni Allah kaže:

وَلَا تَرْكَنُوا إِلَى الَّذِينَ ظَلَمُوا فَتَمَسَّكُمُ النَّارُ ﴿هود: ١١٣﴾

I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži

Gaza i Palestina su dio nas. Svaki musliman i muslimanka moraju suosjećati  se sa bolom majke koja će ispratiti dijete samo zato što kao ummet nismo bili u stanju spriječiti zločince. Ako njenu bol uopće može neko razumjeti možemo mi koji se još uvijek borimo protiv nepravde.

Svemogući Alahu pomozi našoj palestinskoj braći u borbi protiv dušmanskog zuluma, ujedini njihova srca i snagu, Ummetu muslimanskome podari duhovnu snagu da progleda duhovnim vidom i sluhom, i spozna svoju ulogu, čuvajući čast i dostojanstvo muslimana. Bože Svemogući budi uz nas, podari nam Milost, a našoj braći selamet i spas!

Karađoz-begova džamija, 28. ramazan 1435./ 25.juli 2014.